Bolovi u području žvačnih mišića i čeljusnog zgloba među najčešćim su kroničnim bolovima u području glave.
Vrlo je mali broj liječnika opće i dentalne medicine koji su osposobljeni prepoznati simptome poremećaja čeljusnog zgloba i mišića.
Pacijenti najčešće ne mogu odrediti točno mjesto boli, što ih navodi da kod različitih liječnika traže pomoć. Obično je riječ o čestoj ili povremenoj boli koja u većoj ili manjoj mjeri utječe na smanjenje kvalitete svakodnevnog života.
Stres je najčešći uzrok
Izvor bolova mogu biti žvačni mišići ili čeljusni zglob. Najčešće pacijenti osjećaju i ograničeno otvaranje usta. Bol može biti stalno prisutna ili se javljati prilikom žvakanja, zijevanja, ljubljenja te može znatno otežati normalnu svakodnevicu.
Bol je difuzna, zahvaća dijelove lica i često se širi na područje uha, zuba i ostatka glave. Osim boli, ponekad se javlja i osjećaj nelagode prilikom jačeg otvaranja usta i tijekom žvakanja.
Liječenje bolova u čeljusti
Uspješno liječenje temelji se na dijagnostičkim protokolima koji se trebaju poštivati. Njihov je cilj utvrditi funkciju mišića i zgloba i utvrditi razloge boli. Potrebno je pronaći koje su to navike koje pogoršavaju stanje. Tek otkrivanjem različitih uzroka boli može se ukloniti ili umanjiti bol.
Najdjelotvorniji način ublažavanja boli je pronaći idealnu kombinaciju promjena navika i smanjiti opterećenost mišića lica. U tome često pomaže i akrilatna udlage koja ovisno o funkciji može biti stabilizacijska, relaksacijska ili repozicijska. To je tvrda ploča u obliku potkove koja dovodi zube gornje i donje čeljusti u točno određeni položaj. Položaj utvrđuje liječnik koji provodi terapiju pa je svaka udlaga drugačija, ovisno o liječniku koji određuje položaj i zagriz.
Kada se treba nositi udlaga?
Relaksacijska udlaga se izrađuje u opuštenom položaju kada se sve strukture zgloba nalaze u pravilnom položaju i uz smanjeno opterećenje žvačnih mišića. Učestalost nošenja udlage ovisi o simptomima, ponekad je dovoljno nošenje preko noći, a nekad je potrebno udlagu nositi i više sati dnevno.
Suradnja je važna i kod uklanjanja štetnih navika koje opterećuju žvačne mišiće kao i kod izvođenja mišićnih vježbi mišića koje pacijent radi po uputama liječnika. Fizikalnom terapijom žvačnih mišića ublažavaju se akutni simptomi poremećaja funkcije mišića i čeljusnog zgloba. Ponekad se koriste i mišićni relaksansi koji opuštaju napete mišiće.
Škripite li zubima?
Posebna tema u području poremećaja funkcije je bruksizam, nesvjesno noćno stiskanje ili škripanje (škrgutanje) zubima. Životne promjene, stresni periodi i anksioznost najčešći su okidač noćnog škripanja. Tijekom noći tijelo se ne može potpuno opustiti te aktivira žvačne mišiće uzrokujući stiskanje i škripanje.
Pretjerana mišićna aktivnost može uzrokovati jutarnju ukočenost zgloba, glavobolje, bolove u području lica i zgloba, ali i oštećenja zuba koje u konačnici dovodi do pretjeranog trošenja i lomljenja dijelova zuba.
Bruksizam se također liječi udlagama koja se nose po noći te onemogućavaju prejako stiskanje i škripanje zuba. One ne izazivaju neugodu, trebaju biti ugodne za nošenje i da ne zahtjevaju duže privikavanje. Udlage se nose nekoliko mjeseci dok se žvačni sustav ne oporavi, a moguće je i dugotrajno nošenje. Bruksizam nije stanje koje nužno traje cijeli život i moguće je da korištenjem udlaga, ali i eliminiranjem stresa i anksioznosti nestane.
Često su potrebni stomatološki zahvati kako bi se nadoknadili potrošeni dijelovi zuba, bilo putem materijala s kojima se rade ispuni ili pomoću protetskih nadomjestaka, krunica ili ljuskica. Vrlo često ortodontskim aparatima moguće je poboljšati zagriz i smanjiti prisilne mišićne radnje te tako uz ostale postupke, pomoći rasterećenju žvačnog sustava.
