Zubni aparatići za djecu

Dječja ortodoncija usmjerava rast čeljusti, a ne samo položaj zuba

Dječja ortodoncija bavi se dijagnozom, prevencijom i usmjeravanjem rasta zuba te razvoja čeljusti. Pravilnim usmjeravanjem rasta u ranoj dobi zubni aparatić ponekad možemo posve izbjeći, a terapiju gotovo uvijek učiniti kraćom i jednostavnijom.

Kod djeteta težište stoga nije na poravnavanju zuba nego na ortopediji čeljusti. Mobilnim aparatićima potičemo ili usporavamo rast gornje i donje čeljusti i tako gradimo temelj za dobar zagriz, pravilnu funkciju i skladne odnose lica.

Koliko je djece s nepravilnim zubima?

Nepravilnosti zagriza su česte. Svjetski pregled istraživanja procjenjuje prosječnu učestalost malokluzija na oko 56 %, a u europskim populacijama i do 72 %, uz velike razlike među regijama i načinima mjerenja. Zanimljiv je i nalaz da se učestalost gotovo ne mijenja od mliječnih do trajnih zuba jer nepravilnosti u pravilu nastaju rano.

Važno je razlikovati dvije stvari koje se u javnosti stalno miješaju: imati nepravilnost i trebati ortodontsku terapiju nije isto. Velik dio nalaza su blaga odstupanja koja ne traže nikakav zahvat, nego samo praćenje. Upravo je to i svrha prvog pregleda kod ortodonta, treba razlučiti što treba liječiti, što treba pratiti, a što je uredno.

Kako nastaju ortodontske anomalije kod djece

Uzroci su uglavnom kombinacija nasljednih i stečenih čimbenika.

Nasljedni uzroci. Nasljednost za većinu svojstava ljudskog lica kreće se između 40 % i 60 %, što pokazuje da su i nepravilni zubi djelomično naslijeđeni. Nasljeđuje se broj zuba, izostanak pojedinih zametaka, veličina zuba, veličina čeljusti i njihov međusobni odnos. Neke današnje generacije sve češće nemaju zametke umnjaka ili gornjeg bočnog sjekutića.

Stečeni uzroci su oni na koje kao roditelj možete utjecati. Najčešći je prerani gubitak mliječnog zuba, koji ima ulogu čuvara mjesta svom trajnom nasljedniku. Kad se to mjesto izgubi, trajni zub niče usmjeren krivo ili za njega više nema dovoljno prostora.

Među čimbenicima koji se u literaturi navode je i prehrana. Hrana koju danas jedemo mekša je nego prije i traži znatno manje žvakanja, pa čeljusti dobivaju slabiji poticaj za rast. To objašnjenje dobro opisuje promjene koje se na razini populacija vide kroz generacije, ali se ne može primijeniti na pojedino dijete.

Rano prepoznavanje i uklanjanje štetnih navika, kao što su infantilno gutanje, dugotrajno sisanje palca ili dude, disanje na usta, grickanje noktiju i predmeta te nepravilno držanje tijela, može znatno ublažiti ili spriječiti razvoj ortodontskih anomalija.

U kojoj dobi dijete treba prvi put doći kod ortodonta?

Prvi ortodontski pregled preporučujemo oko sedme godine. To je i međunarodna preporuka, jer se u toj dobi već vidi smjer rasta čeljusti i odnos prvih trajnih zuba, a nepravilnosti koje se tada uoče najčešće se rješavaju jednostavno.

Prvi posjet ortodontu ne znači i početak ortodontske terapije. Razvoj čeljusti i rast zuba različiti su kod svakog djeteta, pa je cilj prvog pregleda procijeniti rast i odlučiti treba li djetetu terapija ili je dovoljno ortodontsko praćenje. Vrijeme početka biramo pažljivo, jer je za svaku fazu liječenja optimalno vrijeme drugačije – katkad je ispravna odluka pričekati.

Interceptivna ortodontska terapija – terapija koja djeluje s rastom

Ortodontska terapija koja počinje u razdoblju intenzivnog rasta i djeluje zajedno s njim naziva se interceptivnom terapijom. Ona uključuje edukaciju roditelja i djeteta te vježbe mišića lica i jezika kojima se ispravljaju nepravilne funkcije i uklanjaju štetne navike. Uključuje i uklanjanje kontakata mliječnih zuba koji čeljust vode u prisilan položaj i time koče njezin pravilan rast. U ranoj dobi ispravljamo odnose među čeljustima, rješavamo loše navike, popravljamo nepravilnosti visine zagriza, gutanja i govora te čuvamo mjesto za neiznikle trajne zube. Cochraneov pregled terapije izbočenih gornjih prednjih zuba obuhvatio je dvadeset i sedam istraživanja i pokazao jednu jasnu prednost rane, dvofazne terapije: značajno manju učestalost ozljeda gornjih sjekutića.

Za nas je to važan nalaz iz dva smjera. Kod izbočenih prednjih zuba postoji dokazan razlog da se krene ranije, jer je riječ o zaštiti zuba od loma. Kod ostalih nepravilnosti odluku o vremenu početka donosimo prema nalazu, a ne prema pravilu da je ranije uvijek bolje.

Mobilni zubni aparatići za djecu

Aparatić koji obuhvaća obje čeljusti (bimaksilarni ili jednodijelni) sastoji se od jedne naprave koja istovremeno djeluje na gornju i donju čeljust. Izrađuje se od plastike ili gume, u raznim bojama ili proziran. Njime potičemo, ubrzavamo ili usporavamo razvoj čeljusti i zuba te tako sprječavamo njihov nepravilan rast. Često ga koristimo i za korekciju nepravilnosti nastalih zbog sisanja prsta ili dude.

 

Aparatić za jednu čeljust (monomaksilarni) izrađuje se od akrilatne baze na koju su pričvršćene čelične žice, a kod djeteta se najčešće koriste dva – po jedan za gornju i donju čeljust. Bazu radimo u boji koju dijete odabere, što male pacijente uvelike motivira na nošenje. Žicama, kvačicama i vijcima šire se zubni lukovi, rotiraju pojedini zubi i usmjerava njihov rast. Osobito su korisni nakon preranog gubitka mliječnog zuba, kada je važno sačuvati mjesto za trajni zub koji još nije iznikao.

Mobilni aparatić radi samo dok je u ustima. Nosi se najmanje tijekom noći, a po potrebi i dio dana, najčešće kada je dijete kod kuće. Zato je nošenje tema svake naše kontrole i o tome otvoreno razgovaramo i s djetetom, ne samo s roditeljem.

Česta pitanja roditelja

Boli li mobilni aparatić? Ne boli. Prvih nekoliko dana dijete osjeća pritisak i pojačano lučenje sline, a govor se privremeno malo promijeni. Sve to prolazi u nekoliko dana.

Što ako dijete ne želi nositi aparatić? To je čest problem i rješiv je. Gotovo sva djeca naviknu se na nošenje aparatića. Ako dijete nije motivirano, treba mu pomoći komunikacijom i postupnim povećavanjem broja sati nošenja aparata.

Kako se aparatić čisti? Aparatići se peru u vodi i mekom četkicom.

Što ako se aparatić izgubi ili slomi? Javite nam se odmah, jer duža pauza u nošenju vraća već postignuto.

Hoće li dijete kasnije trebati i fiksni aparatić? Ponekad hoće. Interceptivna terapija ne isključuje kasniju terapiju fiksnim aparatićem, ali je često čini kraćom i jednostavnijom.

Naši specijalisti ortodoncije napravit će individualnu procjenu za svako dijete, odrediti redoslijed liječenja prepoznatih nepravilnosti u rastu te postaviti ortodontsku terapiju prilagođenu malom pacijentu.

Literatura

Učestalost ortodontskih anomalija

* Lombardo G i sur. (2020). Worldwide prevalence of malocclusion in the different stages of dentition: a systematic review and meta-analysis. Eur J Paediatr Dent. Svjetska učestalost malokluzija procijenjena je na 56 % (95 % CI: 11–99), bez razlike po spolu. Najviša je bila u Africi (81 %) i Europi (72 %), a niža u Americi (53 %) i Aziji (48 %). Učestalost se nije mijenjala od mliječne do trajne denticije, sa zajedničkim vrijednostima oko 54 %, što pokazuje da nepravilnosti nastaju rano. Rad opravdava tvrdnju o visokoj učestalosti, ali i razliku između nalaza anomalije i potrebe za terapijom. https://www.ejpd.eu/wp-content/pdf/EJPD_2020_21_2_05.pdf

Rana i interceptivna terapija

Batista KBSL i sur. (2018). Orthodontic treatment for prominent upper front teeth (Class II malocclusion) in children and adolescents. Cochrane Database Syst Rev. Dvadeset i sedam istraživanja i 1251 sudionik. Rana terapija kod djece s izbočenim gornjim prednjim zubima značajno smanjuje učestalost ozljeda gornjih sjekutića u odnosu na jednofaznu terapiju u adolescenciji. Drugih prednosti dvofazne terapije nije bilo. Funkcijski aparati u adolescenciji djelotvorno smanjuju izbočenost u odnosu na neliječenje. Istraživanje znanstveno dokazuje da ortodoncija ima zdravstvenu, a ne samo estetsku korist. https://www.cochrane.org/evidence/CD003452_orthodontic-treatment-prominent-upper-front-teeth-children

Motivacija za terapiju

Samsonyanová L i sur. (2014). A systematic review of individual motivational factors in orthodontic treatment: facial attractiveness as the main motivational factor in orthodontic treatment. Int J Dent. Trinaest radova. Estetika je prepoznata kao glavni motivacijski čimbenik za ortodontsku terapiju. Djeca kao razloge navode zbijenost zuba, veliki prijeklop, nedostatak zuba i nepravilnosti prednjih gornjih zuba, a roditelji žele da djeca izgledaju lijepo i strahuju od optužbi za zanemarivanje roditeljske dužnosti. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4055094/