Zubni implantati

Sigurna ugradnja zubnih implantata

Sigurna ugradnja zubnih implantata nakon koje ćete ponovno bezbrižno jesti i slobodno se smijati.

Zubni implantat dolazi u obliku vijka koji se ugrađuje u čeljusnu kost. Izrađen je od titana koji spada u bioinertne materijale. To znači da ne izaziva štetne reakcije ili upale u organizmu i ne priječi sposobnost koštanog tkiva da se obnavlja. Zubni implantati ugrađuju se više od 50 godina, a danas su dokazano, pouzdano i pristupačno rješenje za izgubljeni zub.

Zubne implantate ugrađujemo već 25 godina. Naša iskustva prenijeli smo u ovaj e-priručnik vrijednih informacija o ugradnji implantata. On će vam pomoći da se informirate i donesete odluku u koju možete biti potpuno sigurni.

 

25 godina iskustva ugradnje zubnih implantata
E-priručnik za pacijente

ZUBNI IMPLANTATI:

Koji, zašto i koliko?

    Vaš e-mail*
    Preuzimanjem e-priručnika prihvaćate Pravila privatnosti.

    • Kakvi sve zubni implantati postoje
    • Razlika između metalnih titanskih i bezmetalnih cirkonskih zubnih implantata
    • Razlika između premium i ostalih zubnih implantata
    • Koji dijagnostički snimci su neophodni kod ugradnje zubnih implantata
    • Kako izgleda planiranje ugradnje zubnog implantata
    • Postoji li alergija na zubne implantate
    • Odgovori na najčešće strahove pacijenata oko zahvata
    • i drugo …

    Ugradnja zubnih implantata u poliklinici Apolonija provodi se prema protokolu i smjernicama međunarodnih implantoloških institucija (European Association for Osseointegration (EAO)).

    Ugradnja implantata izvodi se u lokalnoj anesteziji i potpuno je bezbolna. Zahvat i garancije na implantat su detaljno dokumentirane u implantološkoj knjižici. Implantološka knjižica je dokument koji pacijent u Apoloniji dobiva nakon ugradnje zubnih implantata. Služi kao zapisnik o svim važnim informacijama vezanim uz ugrađeni implantat.

    Imate li dovoljno koštane mase za ugradnju zubnog implantata?

    Kako bi ugradnja implantata bila uspješna, ključna je visina i širina koštanog grebena. Resorpcija čeljusne kosti je prirodan proces gubitka koštane mase koji obično nastaje u čeljusnoj kosti nakon gubitka zuba. Kada zubi nedostaju, kosti čeljusti više ne primaju dovoljno stimulacije tijekom žvakanja, što dovodi do postupnog gubitka koštane mase, a to izgleda ovako:

     

    Gubitak čeljusne kosti nakon gubitka zuba

    1) Visina koštanog grebena u prisustvu zuba.

    2) Unutar prvih godine dana nakon gubitka zuba, može biti izgubljeno oko 25% visine kosti. Gubitak kosti u ovoj fazi je najbrži jer čeljusna kost više ne dobiva mehaničku stimulaciju žvakanja.

    3) Nakon godinu dana gubitak koštane mase se usporava, ali se nastavlja. U prve dvije do tri godine može biti izgubljeno 40-60% koštane mase. Ovo stvara probleme za buduće protetske zahvate jer smanjenje volumena kosti otežava postavljanje zubnih implantata.

    Nakon pet godina i više, gubitak kosti postaje kroničan, a koštana masa se nastavlja resorbirati i smanjivati tijekom godina, iako sporije nego na početku.

    Gubitak kosti u čeljusti nije nužno prepreka za ugradnju implantata. Augmentacija kosti zahvat je kojim se nadoknađuje izgubljena koštana masa, stvarajući čvrstu i stabilnu podlogu za zubne implantate. Više o augmentaciji kosti i pripremi za ugradnju implantata saznajte u našem e-priručniku.

    Često postavljana pitanja

    Boli li ugradnja implantata? — Zahvat se izvodi u lokalnoj anesteziji i bezbolan je. Nelagoda nakon zahvata je blaga i prolazna.

    Koliko dugo traje implantat? — Uz dobru higijenu i redovite kontrole implantat može trajati desetljećima. Najveći rizik nije sam implantat nego upala tkiva oko njega.

    Mogu li dobiti implantat ako mi nedostaje kost? — Često da, uz augmentaciju kosti. Procjenu radimo na temelju 3D snimke.

    Postoji li dobna granica? — Kod odraslih ne. Kod mladih čekamo završetak rasta čeljusti.

    Što ako imam parodontitis? — Implantat se ugrađuje tek nakon što je parodont saniran, jer ista bolest može zahvatiti i tkivo oko implantata.

    Smjernice, konsenzusi i službena stajališta društava

    Schwarz F i sur. (2026). First global consensus for clinical guidelines: structured recommendations (S2k-level guideline framework) for the rehabilitation of the edentulous maxilla based on core outcome sets. Clin Oral Implants Res. Prva globalna konsenzusna smjernica, izrađena zajednički od Europskog udruženja za oseointegraciju (EAO), ITI-ja i Osteology Foundation. Preporuke pokrivaju cijeli tijek liječenja, od odabira pacijenta do dugoročnog održavanja, uz naglasak na individualiziranu instrukciju oralne higijene i redovite kontrole radi ranog uočavanja komplikacija. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/clr.70084

    Morton D i sur. (2023). Group 5 ITI Consensus Report: implant placement and loading protocols. Clin Oral Implants Res. Izvještaj 7. konsenzus konferencije Međunarodnog tima za implantologiju o protokolima ugradnje i opterećenja implantata te o kriterijima odabira pacijenata za neposredno i rano opterećenje. Naglašava primarnu stabilnost kao ključan uvjet predvidljive oseointegracije. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/clr.14137

    Herrera D i sur. (2023). Prevention and treatment of peri-implant diseases — the EFP S3 level clinical practice guideline. J Clin Periodontol. Smjernica najviše razine Europske federacije za parodontologiju. Prevencija periimplantatnih bolesti počinje već pri planiranju: uključuje sanaciju parodontitisa prije ugradnje, položaj implantata koji omogućuje čišćenje, oblik nadoknade dostupan higijeni te trajni program profesionalnog održavanja. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jcpe.13823

    Preživljenje implantata i dugoročni ishodi

    Howe MS i sur. (2019). Long-term (10-year) dental implant survival: a systematic review and sensitivity meta-analysis. J Dent. Osamnaest prospektivnih istraživanja sa suvremenim sustavima implantata s hrapavom površinom. Objedinjena procjena desetogodišnjeg preživljenja na razini implantata bila je 96,4 %, uz predikcijski interval od 91,5 % do 99,4 %. Referentni podatak za razgovor s pacijentom o očekivanom trajanju implantata. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30904559/

    Derks J i sur. (2015). Effectiveness of implant therapy analyzed in a Swedish population: early and late implant loss. J Dent Res. Analiza 11.311 implantata u 2765 slučajno odabranih pacijenata iz više od 800 ordinacija, dakle podaci iz stvarne prakse, a ne iz odabranih uzoraka specijaliziranih centara. Utvrđena je značajna razlika u kasnom gubitku implantata između različitih proizvođača implantata. https://journals.sagepub.com/doi/10.1177/0022034514563077

    Karakteristike implantata — što razlikuje bolje od lošijih rješenja

    Atieh MA i sur. (2025). Peri-implantitis and survival outcomes of tissue level versus bone level dental implants: a systematic review and meta-analysis. Clin Exp Dent Res. Pet randomiziranih istraživanja s 501 implantatom u 241 pacijenta. Transmukozni (tissue-level) implantati imali su niže stope periimplantitisa i neuspjeha te manje promjene dubine sondiranja od koštanih (bone-level) implantata, no razlike nisu bile statistički značajne. Kroz jednu do pet godina praćenja obje su vrste pokazale usporedivo preživljenje. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC12529224/

    Reis I i sur. (2025). The prevalence of peri-implant mucositis and peri-implantitis based on the World Workshop criteria: a systematic review and meta-analysis. J Dent. Prve pouzdane svjetske procjene prema standardiziranim kriterijima iz 2017. Približno dvije od tri odrasle osobe s implantatima imaju periimplantatni mukozitis, a jedna od četiri periimplantitis. Najvažniji argument za obvezan program redovitih kontrola nakon ugradnje. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/40523497/

    Transmukozni abutmenti i visina transmukoznog dijela

    Galindo-Moreno P i sur. (2014). Prosthetic abutment height is a key factor in peri-implant marginal bone loss. J Dent Res. Sto trideset i jedan pacijent i 315 implantata s unutrašnjom koničnom vezom. Visina abutmenta bila je glavni čimbenik gubitka rubne kosti nakon 6 i 18 mjeseci od opterećenja, uz dodatni utjecaj podloge (nativna ili augmentirana kost), parodontitisa i pušenja. Gubitak kosti nije bio linearan — najveći je bio u prvih šest mjeseci. https://journals.sagepub.com/doi/abs/10.1177/0022034513519800

    Chen Z i sur. (2019). Influence of abutment height on peri-implant marginal bone loss: a systematic review and meta-analysis. J Prosthet Dent. Četrnaest istraživanja, od kojih osam u meta-analizi. Kod koštanih (bone-level) implantata dugi abutment značajno smanjuje rani gubitak rubne kosti u odnosu na kratki. Dokazi su nedostatni za procjenu učinka na kasni gubitak kosti te za transmukozne implantate. https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0022391318309193

    Muñoz i sur. (2023). Influence of the abutment height on marginal bone level changes around two-piece dental implants: meta-analysis and trial sequential analysis of randomized clinical trials. Clin Oral Implants Res. Meta-analiza randomiziranih pokusa s dodatnom sekvencijalnom analizom. Prednost visokih abutmenata (najmanje 2 mm) nad kratkima najizraženija je rano i s vremenom se ujednačuje, no upravo je rani gubitak kosti onaj koji predisponira daljnje propadanje. Sekvencijalna analiza pokazuje da za dugoročni zaključak još nema dovoljno pacijenata. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/clr.14025

    Linkevicius T i sur. (2015). Influence of vertical soft tissue thickness on crestal bone changes around implants with platform switching: a comparative clinical study. Clin Implant Dent Relat Res. Vertikalna debljina mekog tkiva na mjestu ugradnje utječe na promjene rubne kosti. Kod tanke sluznice gubitak kosti bio je veći, i to čak i uz platform switching, što je temelj preporuke da se tanka sluznica augmentira ili da se odabere veća visina transmukoznog dijela. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/24673875/

    Udaljenost ruba krunice od kosti i oblik izlaznog profila

    Derks J i sur. (2016). Effectiveness of implant therapy analyzed in a Swedish population: prevalence of peri-implantitis. J Dent Res. Petsto osamdeset i osam slučajno odabranih pacijenata pregledanih devet godina nakon terapije. Periimplantitis je nađen kod 45 %, a umjereni do teški kod 14,5 %. Značajno viši rizik imali su implantati s rubom krunice postavljenim 1,5 mm ili manje od koštanog grebena, implantati u donjoj čeljusti, pacijenti s parodontitisom i s četiri ili više implantata, implantati određenih proizvođača te slučajevi u kojima je protetiku izradio opći stomatolog. Izvor granice od 1,5 mm koja se danas koristi u procjeni rizika. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/26701919/

    Katafuchi M i sur. (2018). Restoration contour is a risk indicator for peri-implantitis: a cross-sectional radiographic analysis. J Clin Periodontol. Osamdeset i tri pacijenta i 168 implantata s prosječnim praćenjem od 10,9 godina. Izlazni kut nadoknade veći od 30 stupnjeva značajan je pokazatelj rizika za periimplantitis kod koštanih implantata, a konveksni profil dodatno povećava rizik. Kod transmukoznih implantata ta povezanost nije nađena. Preporuka je manji izlazni kut s ravnim ili konkavnim profilom u aproksimalnim područjima. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jcpe.12829

    Yi Y i sur. (2020). Association of prosthetic features and peri-implantitis: a cross-sectional study. J Clin Periodontol. Neovisna potvrda povezanosti obilježja protetske nadoknade — izlaznog kuta i profila, dostupnosti higijeni i vrste retencije — s pojavom periimplantitisa. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31912511/

    Chan D i sur. (2019). The depth of the implant mucosal tunnel modifies the development and resolution of experimental peri-implant mucositis: a case-control study. J Clin Periodontol. Dubina mukoznog tunela oko implantata utječe na razvoj i na sposobnost izlječenja eksperimentalno izazvanog periimplantatnog mukozitisa. Dublji tunel otežava oporavak, što povezuje protetski dizajn s biološkim ishodom. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30638273/

    Potreba za augmentacijom kosti

    ITI (International Team for Implantology) — konsenzusne izjave: Bone augmentation procedures in localized alveolar ridge defects. Stope preživljenja implantata ugrađenih u regeneriranu kost nakon liječenja lokaliziranih defekata grebena usporedive su sa stopama preživljenja implantata u nativnoj kosti. Nije bilo moguće dokazati nadmoć jedne tehnike augmentacije nad drugom na temelju preživljenja implantata. https://academy.iti.org/academy/consensus-database/consensus-statement/-/consensus/bone-augmentation-procedures-in-localized-alveolar-ridge-defects/1210

    ITI (International Team for Implantology) — konsenzusne izjave: Bone augmentation procedures in extended alveolar ridge defects. Kod proširenih defekata grebena stope preživljenja implantata nešto su niže od onih u nativnoj kosti. Podizanje dna sinusa lateralnim pristupom predvidljivo je za augmentaciju u stražnjem dijelu gornje čeljusti, a različiti materijali — autologni, alogeni, ksenogeni i sintetski — mogu se sigurno koristiti samostalno ili u kombinaciji. Količina i kvaliteta zaostale kosti utječu na preživljenje neovisno o vrsti augmentacije. https://academy.iti.org/academy/consensus-database/consensus-statement/-/consensus/bone-augmentation-procedures-in-extended-alveolar-ridge-defects/1211

    Uehara PN i sur. (2018). Short dental implants (≤7 mm) versus longer implants in augmented bone area: a meta-analysis of randomized controlled trials. Open Dent J. Sedam randomiziranih pokusa. Kratki implantati u atrofičnom grebenu imali su preživljenje usporedivo s dužim implantatima u augmentiranoj kosti, a gubitak rubne kosti bio je statistički značajno manji u skupini s kratkim implantatima. Ključni rad za razgovor s pacijentom o tome kada se augmentacija može izbjeći. Otvoreni pristup. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5958294/

    Lee SA i sur. (2014). Systematic review and meta-analysis of randomized controlled trials for the management of limited vertical height in the posterior region: short implants (5 to 8 mm) vs longer implants (>8 mm) in vertically augmented sites. Int J Oral Maxillofac Implants. Kratki implantati mogu biti predvidljiva alternativa dužim implantatima uz vertikalnu augmentaciju, uz manje kirurških komplikacija i manje opterećenja za pacijenta. Zaključak treba uzeti s rezervom jer se temelji na četiri istraživanja s rizikom pristranosti. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/25216134/

    PRF (trombocitima bogat fibrin)

    Strauss FJ i sur. (2018). The use of platelet-rich fibrin to enhance the outcomes of implant therapy: a systematic review. Clin Oral Implants Res. Sistematski pregled izrađen za konsenzus konferenciju Europskog udruženja za oseointegraciju (EAO). Zaključuje da PRF pokazuje obećavajuće rezultate u implantologiji, ali da je razina dokaza ograničena zbog velike raznolikosti protokola pripreme, malih uzoraka i kratkog praćenja. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30306698/

    Miron RJ i sur. (2025). Periodontal regeneration using platelet-rich fibrin. Furcation defects: a systematic review with meta-analysis. Periodontol 2000. Odgovarajući pregled za furkacijske defekte, s usporedbom PRF-a samostalno i u kombinaciji s koštanim nadomjescima te statinima, uz analizu vertikalnog i horizontalnog dobitka pričvrstka i kosti. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1111/prd.12583

    Miron RJ i sur. (2020). Use of platelet-rich fibrin for the treatment of gingival recessions: a systematic review and meta-analysis. Clin Oral Investig. Meta-analiza primjene PRF-a u pokrivanju gingivnih recesija, uz usporedbu s vezivnim transplantatom kao zlatnim standardom. Bitno za očekivanja pacijenata: PRF skraćuje zahvat i izbjegava drugo operativno mjesto, ali ne postiže nužno jednako pokrivanje korijena. https://doi.org/10.1007/s00784-020-03400-7

    Castro AB i sur. (2017). Regenerative potential of leucocyte- and platelet-rich fibrin. Part B: sinus floor elevation, alveolar ridge preservation and implant therapy. A systematic review. J Clin Periodontol. Četrnaest radova podijeljenih u tri skupine. Kod podizanja dna sinusa, i lateralnim i transalveolarnim pristupom, dodavanje L-PRF-a ksenogenim nadomjescima histološki je ubrzalo cijeljenje kosti. L-PRF samostalno bolje je očuvao širinu grebena i smanjio bukalnu resorpciju u odnosu na spontano cijeljenje. U implantološkoj terapiji uočena je bolja stabilnost implantata kroz vrijeme i manji gubitak rubne kosti. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jcpe.12658

    Pan J i sur. (2019). Effect of platelet-rich fibrin on alveolar ridge preservation: a systematic review. J Am Dent Assoc. Sistematski pregled primjene PRF-a u očuvanju alveolarnog grebena nakon vađenja zuba, s podacima o očuvanoj širini i visini grebena te o manjim poslijeoperacijskim tegobama. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31439204/

    Estrin NE i sur. (2025). Analgesic effects of platelet-rich fibrin (PRF): a systematic review. Periodontol 2000. Pregled protubolnog djelovanja PRF-a kroz različite zahvate, uključujući vađenje trećih molara. Objedinjuje podatke o jačini boli, potrebi za analgeticima, oteklini i trizmusu te povezuje ih s protuupalnim svojstvima fibrinske mreže. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/prd.70014

    Vitamin D i oseointegracija

    Miron RJ i sur. (2025). Relationship between vitamin D deficiency and early implant failure and osseointegration. Periodontol 2000. Najnoviji i najobuhvatniji pregled — 43 istraživanja, od kojih 16 na životinjama i 27 na ljudima. Dokazi iz obiju skupina snažno upućuju na to da nedostatak vitamina D narušava stvaranje nove kosti i kontakt kosti s implantatom. Nadomještanje, osobito kod pacijenata sa sistemskim bolestima, može poboljšati oseointegraciju, pa autori preporučuju predoperativno testiranje i korekciju razine vitamina D. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/41163589/

    Mangano F i sur. (2016). Is low serum vitamin D associated with early dental implant failure? A retrospective evaluation on 1625 implants placed in 822 patients. Mediators Inflamm. Najveće pojedinačno istraživanje na ovu temu — 1625 implantata u 822 pacijenta, s analizom povezanosti niske razine vitamina D u serumu i ranog gubitka implantata. https://doi.org/10.1155/2016/5319718

    Alsulaimani L i sur. (2022). The relationship between low serum vitamin D level and early dental implant failure: a systematic review. Cureus. Sistematski pregled dostupnih kliničkih podataka o razini vitamina D i ranom gubitku implantata. Referentne vrijednosti koje se koriste: manjak ispod 20 ng/mL, nedostatnost 20 do 30 ng/mL, dostatna razina iznad 30 ng/mL. https://doi.org/10.7759/cureus.21264

    Ostali čimbenici rizika

    Mustapha AD i sur. (2021). Smoking and dental implants: a systematic review and meta-analysis. Medicina. Pušenje je povezano s bitno višim rizikom gubitka implantata u odnosu na nepušače, što opravdava savjetovanje o prestanku pušenja prije zahvata. Otvoreni pristup. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/35056347/

    Häggman-Henrikson B i sur. (2024). Bruxism and dental implants: a systematic review and meta-analysis. J Oral Rehabil. Implantati ugrađeni kod pacijenata s bruksizmom imaju veći rizik neuspjeha nego kod onih bez bruksizma, što opravdava izradu zaštitne udlage za noć i pažljivije planiranje okluzije. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/joor.13567

    Pregled u poliklinici Apolonija rezervirajte putem poziva, WhatsAppa ili popunite kontakt formu.

    +385 1 4883 800 +385 91 4883 800