Često je mišljenje da su krivi zubi nasljedni i da ih nasljeđujemo od roditelja. To je samo polovično istina. U nastanku ortodontskih problema, kao i kod mnogih kompleksnih svojstava i bolesti, sudjeluje više čimbenika. Jedan od njih svakako je genetika. Međutim, utjecaj okoliša nikako nije zanemariv.
Kako ćemo izgledati (naš fenotip) ovisit će o našim genima (naš genotip) tj. o onome što smo naslijedili od roditelja, ali i o drugim utjecajima koje zovemo jednim imenom vanjski faktori. Proces rasta i razvoja cijelog organizma, pa i čeljusti traje duže vrijeme i izložen je mnogobrojnim utjecajima izvana, ali i vlastitoj funkciji i navikama. Tako se mijenja izgled organizma.
Blizanci
Primjer utjecaja vanjskih faktora su jednojajčani blizanci koji usprkos identičnom genotipu ipak izgledaju različito. Njihova velika sličnost međutim, ne proizlazi samo iz njihovog identičnog genotipa, već u većini slučajeva i iz vrlo sličnog načina i uvjeta života tijekom djetinjstva i ranog odrastanja.
Što sve naslijeđujemo?
Nasljednost se za većinu svojstava ljudskog lica kreće između 40% i 60%, što pokazuje da su i i krivi zubi samo polovično nasljeđeni. Ipak, postoje obilježja koja imaju nešto višu nasljednost od drugih. To su, primjerice, broj zuba odnosno izostanak pojedinih zuba te njihova veličina. Smanjen broj trajnih zuba povezuje se s utjecajem oko 80 gena.
Nasljeđujemo i međusobne odnose čeljusti, a u nekim slučajevima i njihovu veličinu. Genetski je naizraženiji utjecaj na donju čeljust. Bilo da je ona mala i straga, ili da je velika i naprijed.
Više ne žvačemo
Zbog meke hrane koju jedemo i gotovo ne žvačemo, posebno u djetinjstvu smanjuje se veličina čeljusti. Nema dakle potrebe za jednakim brojem zuba kao što je imao naš daleki predak kada danas gotovo uopće ne žvačemo. Današnji roditelji su toliko revni da samo što ne sažvaču djeci hranu pa makar djeca bila toliko velika da već idu i u školu. Zbog toga čeljusti postaju sve manje i u njima više nema mjesta za sve zube. Najbolji primjer za to su treći kutnjaci (umnjaci ili zubi mudrosti) koji se danas u velikom broju slučajeva moraju vaditi.
Urođeni nedostaci zuba
Naše današnje generacije sve češće nemaju zametke pojedinih trajnih zuba. Zubi mudrosti sve češće nedostaju tj. ne pojavljuju se njihovi zametci. Osim umnjaka još neki zubi češće nedostaju. To su drugi gornji sjekutić i drugi donji pretkutnjak. Nedostatak drugog sjekutića ortodontskim putem vrlo često riješavamo dovođenjem očnjaka na njegovo mjesto i savršeno ga maskiramo da glumi sjekutić.
Trend brižnog roditeljstva šteti djeci
Danas je također mnogima normalno da se djetetu vjerojatno do puberteta hrana reže u tanjuru jer je, valjda, mladunče Homo Sapiensa toliko nespretno da bi se moglo povrijediti. Trend brižnog ili hiperprotektivnog roditeljstva poprima pandemijske razmjere, djeca postaju predmetom opsesivnog ponašanja roditelja. Dakle, osim što stvaramo razmaženu djecu, slabimo im i njihove motoričke sposobnosti, pa tako i žvačne mišiće. Zašto bi se čeljusti i lice razvijali kada za to nema potrebe? Takva iznenadna promjena u izgledu unutar kraćeg vremenskog perioda ili jedne generacije naziva se sekularna promjena. Zbog toga danas imamo učestalost ortodontskih nepravilnosti kod više od 80% školske djece.
Veličina zuba
Mali zubi u ustima se prepoznaju po razmacima među zubima što se zove rastresitost. Veliki se zubi mogu prepoznati po nepravilnom položaju što se zove zbijenost. Naravno da će položaj zubi u čeljusti ovisiti i o veličini čeljusti. Mala čeljust i veliki zubi dat će jaču sliku zbijenih zuba, a velika čeljust i mali zubi veću rastresitost. Između ove dvije krajnosti puno je varijacija u izgledu zuba.
Ako na sve ove genetske varijabilnosti dodamo i utjecaj okolišnih faktora, dobijemo cijelu paletu ljudskih osmijeha i izgleda zuba.
Cilj ortodoncije je napraviti pravilne zube i lijepe osmijehe, ma kolike zube i čeljusti imali. Ortodoncija može svaku varijaciju osmijeha napraviti lijepom i skladnom, baš kao što i kipar oblikuje svoje skulpture.
