Klikovi u čeljusnog zglobu i bolovi mišića bolesti su suvremenog čovjeka koja se u velikoj mjeri povezuje sa stresom. Bolest je široko rasprostranjena, a bolovi mogu biti toliko jakog intenziteta da pacijenta potpuno mogu onemogućiti u obavljanju svakodnevnih poslova.
Brza i efikasna, ali u konačnici i dugotrajna rješenja koja će pacijentu otkloniti patnju i bol i vratiti mu funkcionalnost od iznimne su važnosti.
Postoje različiti zvukovi
Uz navedene simptome, ali i kao samostalna pojava mogu se pojaviti zvukovi u zglobu. Djelimo ih na krepitacije (zvukove drobljenja) i klikove koji su vezani uz pomake zglobne pločice. Zvukovi, iako ponekad naporan i neugodan simptom, nisu opasni po pacijentovo zdravlje i ako nisu udruženi s ostalim problemima kao što su bol i otežano otvaranje usta ne predstavljaju simptom koji pod svaku cijenu zahtjeva terapiju.
Metodama liječenja temporomandibularnih poremećaja mogu se ublažiti ili djelomično ukloniti, međutim ne postoji dokazano sigurna metoda potpunog uklanjanja klikova u zglobu.
Liječenje bolova i klikova u čeljusti
Današnja saznanja i metode dijagnostike omogućili su nam učinkovito liječenje bolesti čeljusnog zgloba. Suvremeni pristup u terapiji bolesti čeljusnog zgloba i žvačnih mišića usmjeren je na ublažavanje, pa s vremenom i na potpuno uklanjanje bolova. Problemi temporomandibularnog zgloba mogu se dovesti u mirno stanje bez simptoma i tako održavati godinama. Pacijent mora biti svjestan kako je sastavni dio tima i kako kontrolom navika i ponašanja može pridonijeti rezultatima terapije.
Uz načine ponašanje s bolnim mišićima te različite vježbe, izrađuje se i stabilizacijska udlaga kao najčešće i široko prihvaćeno sredstvo liječenja temporomandibularnih poremećaja.
Stabilizacijska udlaga je mobilna naprava koja se uglavnom izrađuje u gornjoj čeljusti. Ona prekriva grizne plohe zubi i dio nepca osiguravajući jednakomjerne kontakte zubi. Služi da se donja čeljust prisilno dovede u pravilan ortopedski položaj u odnosu na gornju čeljust i u odnosu na sam zglob. Taj položaj određuje se i registrira u fazi koja prethodi izradi udlage.
U početku, do smanjenja simptoma, pacijent udlagu nosi što je više moguće, dok kasnije u mirnijoj fazi udlagu nosi samo po noći. Neposredno nakon početka nošenja udlage nastupa smanjenje boli.