Riječ laser često se može vidjeti kao usluga u raznim djelatnostima i često povezuje s terminima – učinkovito, bezbolno ili minimalno invazivno. Jesu li svi laseri isti, kako oni uopće rade i vrijede li za laserske tretmane zaista ti epiteti?
Laser (Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation) je vrlo jako svjetlo. U vrlo uskom i fokusiranom snopu stvara se velika količina svjetlosne energije koja dolazi u kontakt s tkivom. Ovisno o formi laserskog vala (pulsni ili kontinuirani), vrsti tkiva na koji djeluju i samoj energiji zračenja laserska zraka može biti: propuštena, raspršena, reflektirana ili absorbirana u tkivo. O tome što se sa zrakom u tkivu dogodi ovisit će i primjena lasera.
Laseri u dentalnoj medicini u komercijalnoj upotrebi su još od osamdesetih godina prošlog stoljeća i njihova se upotreba može podijeliti na djelovanje na tvrda tkiva (zub ili kost), na meka tkiva (zubno meso i sluznicu usne šuljine) te regenerativni učinak lasera.
Za meka tkiva upotrebljava se tzv. diodni laser, a najčešći zahvati laserom na mekom tkivu su: uklanjanje i oblikovanje zubnog mesa (gingivektomija i gingivoplastika), uklanjanje malih izraslina (fibroma) te uklanjanje upalnog tkiva.
Metoda je iznimno precizna i danas je laserska mekotkivna kirurgija u širokoj upotrebi u stomatologiji. Kliničko produljenje krune zuba kod previše vidljivog zubnog mesa u osmijehu («gummy smile»), otvaranje implantata ili liječenje predugačkog frenuluma svakodnevni su dio stomatološke prakse. Razlog za to je niz prednosti koju ti zahvati imaju: minimalno invazivan pristup koji ubrzava kasnije cijeljenje, manje eventualne komplikacije, nema krvarenja zbog hemostatskog učinka lasera te zbog toga uglavnom nije potrebno šivanje.
Upotreba lasera na tvrdim tkivima u stomatologiji nije još uvijek široko rasprostranjena. Razlog za to su vrlo skupi laserski uređaji koji još uvijek nisu dostupni svim stomatološkim praksama. Drugi razlog je velika količina emitirane energije laserskog zračenja koja proizvodi veliku količinu topline, zbog čega je potrebno i obilno hlađenje tvrdog zubnog tkiva prilikom rada. Sam postupak uključuje niz mikroudara koji djeluju na zubno tkivo što isključuje karakteristični zvuk bušilice koju pacijenti ne vole, ali stvara piskutavi zvučni signal.
Nešto češća upotreba lasera na tvrdim zubnim tkivima odnosi se na dijagnostiku karijesa. Laserska zraka koja prodire kroz zubno tkivo može rano otkriti šupljine pronalazeći karijes u caklini ili dentinu zuba.
Regenerativni učinak nisko frekventnih lasera također je danas u sve široj upotrebi. Njegov učinak regeneracije odnosi se na biostimulaciju stanica oko zahvaćenog područja čime se smanjuje upala, ubrzava se postoperativno cijeljenje rana i poticanje stanica na obnovu.
Iskoristivši ovaj potencijal lasere možemo upotrebljavati nakon ili tijekom oralno kiruruških zahvata, u dezinfekciji kanala kod liječenja zuba te kod parodontološke obrade džepova oko zuba u terapiji parodontne bolesti. Učinak lasera može se iskoristiti i u terapiji izbijeljivanja zuba, gdje ubrzava sam postupak.
Kao i ostala tehnologija u stomatologiji, laseri se svakodnevno razvijaju i unaprjeđuju te je izgledno da će se broj postupaka koje se njima obavlja povećavati. Ono što je važno naglasiti je da se radi o znanstveno provjerenoj tehnologiji koja ima svoje mjesto u svakodnevnoj stomatološkoj praksi i donosi niz prednosti i za pacijenta i za liječnika.
