Na ovoj stranici okupili smo znanstvenu literaturu na kojoj temeljimo pristup liječenju u Poliklinici Apolonija: smjernice i konsenzuse stručnih društava, sistematske preglede, meta-analize i dugoročna klinička istraživanja. Literatura je razvrstana po uslugama, a uz svaki rad nalazi se kratak sažetak i poveznica na izvor.
Plombe i popravak zuba
Smjernice, konsenzusi i službena stajališta društava
Dhar V i sur. (2023). Evidence-based clinical practice guideline on restorative treatments for caries lesions: a report from the American Dental Association. J Am Dent Assoc. Smjernica Američkog stomatološkog društva sa 16 preporuka za liječenje umjerenih i uznapredovalih karijesnih lezija na vitalnim, endodontski neliječenim zubima. https://www.ada.org/resources/research/science/evidence-based-dental-research/caries-management-clinical-practice-guidelines/evidence-based-clinical-practice-guideline-on-restorative-treatments-for-caries-lesions/
Schwendicke F i sur. (2016). Managing carious lesions: consensus recommendations on carious tissue removal. Adv Dent Res. Konsenzus International Caries Consensus Collaboration. Ulazak u restaurativni ciklus treba odgoditi koliko god je moguće, a kad je ispun indiciran prioriteti su očuvanje zdravog i remineralizacijski sposobnog tkiva, postizanje brtvljenja, očuvanje zdravlja pulpe i trajnost ispuna. https://doi.org/10.1177/0022034516639271
Sistematski pregledi i meta-analize
Fernández E i sur. (2026). Clinical longevity of direct dental restorations: an umbrella review of systematic reviews. J Esthet Restor Dent. Šesnaest sistematskih pregleda i meta-analiza objavljenih između 2012. i 2025., s više od 15.000 ispuna i praćenjem od 6 do 120 mjeseci. Klasični kompoziti pokazali su preživljenje veće od 90 % nakon 5 godina, osobito uz višekoračne adhezivne sustave. Bulk-fill kompoziti daju usporedive kratkoročne i srednjoročne rezultate, sa stopom neuspjeha ispod 7 %, ali dugoročnih podataka još nema dovoljno. https://doi.org/10.1111/jerd.70052
Opdam NJM i sur. (2014). Longevity of posterior composite restorations: a systematic review and meta-analysis. J Dent Res. Analiza 2.816 ispuna iz 12 longitudinalnih istraživanja s praćenjem od najmanje 5 godina. Glavni razlozi neuspjeha bili su sekundarni karijes i fraktura, a značajno viši rizik neuspjeha imali su pacijenti s visokim rizikom od karijesa i ispuni koji zahvaćaju više ploha zuba. Referentni rad za objašnjenje zašto trajnost ispuna ovisi i o pacijentu, a ne samo o materijalu. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/25048250/
Lewis SR i sur. (2025). Restorative materials for the direct coronal restoration of permanent posterior dentition: an overview of systematic reviews. Cochrane Oral Health. Cochrane pregled dokaza o djelotvornosti i trajnosti materijala za izravne ispune u trajnim stražnjim zubima, izrađen u kontekstu postupnog napuštanja amalgama. Sažetak je objavljen 2025., a cjeloviti pregled izlazi u Cochrane Library. https://oralhealth.cochrane.org/news/mercury-free-restoration-materials-summary-evidence
Santos MJMC i sur. (2025). Clinical longevity of complex direct posterior resin composite and amalgam restorations: a systematic review and meta-analysis. Oper Dent. Kod opsežnih višeplošnih ispuna nije nađena statistički značajna razlika u stopi neuspjeha između kompozita i amalgama. Najčešći razlozi neuspjeha kompozitnih ispuna bili su sekundarni karijes te fraktura ispuna ili zuba. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/40458903/
Tennert C i sur. (2024). Longevity of posterior direct versus indirect composite restorations: a systematic review and meta-analysis. Dent Mater. Pet randomiziranih istraživanja i 627 ispuna. Godišnja stopa neuspjeha bila je 0 % do 5,4 % za izravne, a 0 % do 15,5 % za neizravne kompozitne nadoknade, uz statistički značajno nižu stopu neuspjeha izravnih ispuna. Razina dokaza je vrlo niska. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/39122602/
Huang X i sur. (2025). The clinical performance of high-viscosity glass ionomer-based and bulk-fill resin-based restorations in permanent teeth with occlusal or proximal cavities: a systematic review and meta-analysis. Clin Oral Investig. Usporedba visokoviskoznih staklenoionomernih i bulk-fill kompozitnih ispuna u okluzalnim i aproksimalnim kavitetima trajnih zuba. https://doi.org/10.1007/s00784-024-05371-3
Čimbenici koji utječu na trajnost ispuna
Santos MJMC i sur. (2024). Multifactorial contributors to the longevity of dental restorations: an integrated review of related factors. Dent J 12(9):291. Pregled čimbenika vezanih uz zub, pacijenta i stomatologa koji utječu na vijek trajanja izravnih ispuna. Navodi se da je otprilike polovica svih ispuna u općoj praksi zapravo zamjena postojećih, neispravnih ispuna. https://doi.org/10.3390/dj12090291
Profesionalno čišćenje zuba i prevencija
Smjernice, konsenzusi i službena stajališta društava
Sanz M i sur. (2020). Treatment of stage I–III periodontitis — the EFP S3 level clinical practice guideline. J Clin Periodontol. Smjernica najviše razine (S3) Europske federacije za parodontologiju, izrađena na temelju 15 sistematskih pregleda. Prvi korak terapije obuhvaća motivaciju pacijenta za uspješno uklanjanje supragingivnog biofilma, kontrolu čimbenika rizika te profesionalno mehaničko uklanjanje naslaga i kamenca. Uklanjanje supragingivnog biofilma i kamenca smatra se ključnom sastavnicom primarne i sekundarne prevencije parodontitisa, kao i osnovom liječenja bolesti desni. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jcpe.13290
Herrera D i sur. (2023). Prevention and treatment of peri-implant diseases — the EFP S3 level clinical practice guideline. J Clin Periodontol. Odgovarajuća smjernica za pacijente s implantatima. Prevencija počinje već pri planiranju implantata, a redoviti profesionalni postupci održavanja temelj su sprječavanja periimplantatnog mukozitisa i periimplantitisa. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jcpe.13823
Weyant RJ i sur. (2013). Topical fluoride for caries prevention: executive summary of the updated clinical recommendations and supporting systematic review. J Am Dent Assoc. Smjernica Američkog stomatološkog društva utemeljena na 71 kliničkom istraživanju. Za osobe s povišenim rizikom od karijesa preporučuje se profesionalna primjena 2,26 %-tnog fluoridnog laka ili 1,23 %-tnog fluoridnog gela svaka tri do šest mjeseci, uz kućnu primjenu fluoridnog gela ili vodice za ispiranje za osobe starije od 6 godina. Za djecu mlađu od 6 godina preporučuje se isključivo fluoridni lak. Preporuke i materijali za pacijente dostupni su i na stranicama društva. https://jada.ada.org/article/S0002-8177(14)60659-0/fulltext
https://www.ada.org/resources/research/science/evidence-based-dental-research/topical-fluoride-clinical-practice-guideline
Redoviti dolasci na čišćenje i dugoročni učinak
Axelsson P i sur. (2004). The long-term effect of a plaque control program on tooth mortality, caries and periodontal disease in adults. Results after 30 years of maintenance. J Clin Periodontol. Najvažnije istraživanje o dugoročnoj vrijednosti redovitog profesionalnog održavanja. Više od 550 odraslih praćeno je 30 godina u programu kontrole naslaga prilagođenom potrebama svakog pacijenta. Kroz tri desetljeća izgubljeno je svega 0,4 do 1,8 zuba po osobi, a glavni razlog gubitka bila je fraktura korijena — samo 21 zub izgubljen je zbog napredovanja parodontitisa ili karijesa. Prosječan broj novih karijesnih lezija bio je 1,2 do 2,1, a na većini mjesta nije bilo gubitka pričvrstka. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/15312097/
Lee CT i sur. (2015). Impact of patient compliance on tooth loss during supportive periodontal therapy. J Dent Res. Sistematski pregled i meta-analiza odnosa između redovitog dolaska na terapiju održavanja i gubitka zuba. Pacijenti koji su redovito dolazili na kontrole i profesionalno čišćenje gubili su znatno manje zuba od onih koji su dolazili neredovito, zbog čega se pridržavanje programa održavanja smatra jednim od najvažnijih čimbenika dugoročnog uspjeha. https://journals.sagepub.com/doi/abs/10.1177/0022034515578910
Fee PA i sur. (2020). Recall intervals for oral health in primary care patients. Cochrane Database Syst Rev. Cochrane pregled o optimalnom razmaku između kontrolnih pregleda u općoj praksi. Nisu nađene klinički važne razlike u krvarenju desni ni u karijesu između šestomjesečnih i rizikom prilagođenih intervala kontrola u odraslih, što ide u prilog individualnom određivanju termina prema riziku pacijenta. Otvoreni pristup. https://www.cochranelibrary.com/cdsr/doi/10.1002/14651858.CD004346.pub5/full
Lamont T i sur. (2018). Routine scale and polish for periodontal health in adults. Cochrane Database Syst Rev. Dva istraživanja s ukupno 1711 odraslih pacijenata u općoj stomatološkoj praksi. Kod odraslih bez teškog parodontitisa koji redovito dolaze na kontrole rutinsko uklanjanje kamenca i poliranje kroz dvije do tri godine nije bitno utjecalo na gingivitis ni na dubinu parodontnih džepova. Pacijenti su ipak dosljedno izvještavali da im se zubi čine čišćima. Zajedno s prethodnim radovima potvrđuje da učestalost čišćenja treba odrediti prema riziku. https://www.cochranelibrary.com/cdsr/doi/10.1002/14651858.CD004625.pub5/full
Pjeskarenje i uklanjanje biofilma
Abdulbaqi HR i sur. (2022). Efficacy of erythritol powder air-polishing in active and supportive periodontal therapy: a systematic review and meta-analysis. Int J Dent Hyg. Osam randomiziranih pokusa. Pjeskarenje eritritolnim prahom dalo je usporedive rezultate s ručnim i ultrazvučnim instrumentima u smanjenju dubine sondiranja i krvarenja, uz značajan dodatni dobitak kliničkog pričvrstka kada se koristi kao dopuna aktivnoj terapiji. Mikrobiološki nalazi bili su jednaki, ali su pacijenti pjeskarenje osjećali kao znatno manje bolno i bolje ga podnosili. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/34318577/
Yuan ZL i sur. (2025). Clinical effects of erythritol, glycine and trehalose as subgingival air-polishing powders on non-surgical periodontal treatment: a systematic review with meta-analysis of randomized controlled trials. Front Physiol. Devet randomiziranih pokusa i 462 pacijenta. U izravnoj usporedbi eritritola, glicina i trehaloze nije nađena statistički značajna razlika u smanjenju dubine sondiranja, iako je eritritol bio nešto bolje rangiran. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC12336208/
Divnic-Resnik T i sur. (2022). The efficacy of the adjunct use of subgingival air-polishing therapy with erythritol powder compared to conventional debridement alone during initial non-surgical periodontal therapy. J Clin Periodontol. Randomizirano kliničko istraživanje o dodatnoj vrijednosti subgingivnog pjeskarenja eritritolnim prahom uz uobičajeno čišćenje u početnoj nekirurškoj terapiji. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/35373340/
Fluoridacija i drugi preventivni postupci
Marinho VCC i sur. (2013). Fluoride varnishes for preventing dental caries in children and adolescents. Cochrane Database Syst Rev. Dvadeset i dva randomizirana pokusa. Primjena fluoridnog laka dva do četiri puta godišnje, i u mliječnoj i u trajnoj denticiji, povezana je sa znatnim smanjenjem prirasta karijesa. Učinak je bio prisutan u populacijama s različitim rizikom od karijesa i različitom izloženošću drugim izvorima fluorida. https://www.cochranelibrary.com/cdsr/doi/10.1002/14651858.CD002279.pub2/full
Walsh T i sur. (2019). Fluoride toothpastes of different concentrations for preventing dental caries. Cochrane Database Syst Rev. Pregled učinka različitih koncentracija fluorida u pastama za zube. Uobičajene obiteljske paste sadrže oko 1000 do 1500 ppm fluorida, a izbor koncentracije treba uskladiti s ostalim izvorima fluorida koje pacijent koristi te, kod male djece, s rizikom od fluoroze. https://www.cochranelibrary.com/cdsr/doi/10.1002/14651858.CD007868.pub3/full
Ispravno četkanje zuba
Rajwani AR i sur. (2020). Effectiveness of manual toothbrushing techniques on plaque and gingivitis: a systematic review. Oral Health Prev Dent. Trinaest istraživanja o učinkovitosti pojedinih tehnika četkanja — Bass, modificirana Bass, Charters, Fones, kružna, rolajuća i druge. Nijedna se tehnika nije pokazala dosljedno boljom od ostalih u uklanjanju naslaga i smanjenju gingivitisa. Autori zaključuju da još nema dovoljno dokaza za preporuku jedne „najbolje“ tehnike, pa je važnije da pacijent svoju tehniku provodi temeljito i dovoljno dugo nego koju točno tehniku koristi. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC11654539/
Yaacob M i sur. (2014). Powered versus manual toothbrushing for oral health. Cochrane Database Syst Rev. Električne četkice smanjuju naslage i gingivitis više od ručnih, i kratkoročno i dugoročno, s najuvjerljivijim dokazima za četkice s oscilirajuće-rotirajućim načinom rada. Klinički značaj te razlike ostaje nejasan, a zabilježene nuspojave bile su lokalizirane i prolazne. https://www.cochranelibrary.com/cdsr/doi/10.1002/14651858.CD002281.pub3/full
Dağdeviren F i sur. (2025). The effectiveness of power versus manual toothbrushes on plaque removal and gingival health in children — a systematic review and meta-analysis. Int J Dent Hyg. Novija meta-analiza usmjerena na djecu koja sama peru zube, budući da je u ranijem Cochrane pregledu samo manji dio istraživanja obuhvaćao djecu i adolescente. Postoje umjereni dokazi da električne četkice kod djece imaju malu prednost u uklanjanju plaka u odnosu na klasične četkice. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC12516003/
Endodontsko liječenje korijena zuba
Frakture endodontski liječenih zuba
Yoshino K i sur. (2015). Prevalence of vertical root fracture as the reason for tooth extraction in dental clinics. Clin Oral Investig. U 24 ordinacije tijekom šest mjeseci izvađeno je 736 zuba kod 626 pacijenata. Uzdužna fraktura korijena bila je razlog vađenja za 233 zuba (31,7 %), a 93,6 % tih zuba bilo je endodontski liječeno. Među izvađenim avitalnim zubima njih 82,1 % imalo je lijevani ili vijčani kolčić. Kod muškaraca udio vađenja zbog frakture rastao je s dobi. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/25398363/
Fuss Z, Lustig J, Tamse A (1999). Prevalence of vertical root fractures in extracted endodontically treated teeth. Int Endod J. Klasično istraživanje na zubima upućenima na vađenje. Glavni razlozi bili su restaurativni (43,5 %) i endodontski (21,1 %), a uzdužne frakture korijena činile su 10,9 % vađenja. Autori napominju da je stvarni udio vjerojatno veći jer se fraktura teško dijagnosticira prije vađenja. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/10551119/
Patel S, Bhuva B, Bose R (2022). Present status and future directions: vertical root fractures in root filled teeth. Int Endod J. Pregledni rad o uzdužnim frakturama korijena kod liječenih zuba. Fraktura je čest razlog vađenja, dijagnoza je zahtjevna jer klinički znakovi izostaju, a klasična rendgenska snimka često nije dovoljna. Naglašava važnost prepoznavanja predisponirajućih čimbenika: gubitka tvrdog tkiva, kolčića i prekomjernog proširenja kanala. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/iej.13737
Haupt F, Wiegand A, Kanzow P (2023). Risk factors for and clinical presentations indicative of vertical root fracture in endodontically treated teeth: a systematic review and meta-analysis. J Endod. Sistematski pregled i meta-analiza rizičnih čimbenika i kliničkih znakova koji upućuju na uzdužnu frakturu korijena kod endodontski liječenih zuba. Referentni rad za ranu kliničku sumnju. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/37086847/
Prevalence of vertical root fractures in root filled teeth and their clinical and radiographic risk factors: a modern case-control analysis based on surgical diagnosis (2025). J Endod. Analiza 411 liječenih zuba upućenih na endodontski kirurški zahvat, s 130 slučajeva frakture i 260 kontrola. Udio fraktura u toj skupini bio je 31,6 %. Značajni rizični čimbenici bili su dob, dubina sondiranja od 5 mm i više te izolirana perilateralna radiolucencija. https://www.jendodon.com/article/S0099-2399(25)00447-9/fulltext
Zaštita liječenog zuba krunicom ili nadomjestkom preko kvržica
Sequeira-Byron P i sur. (2015). Single crowns versus conventional fillings for the restoration of root-filled teeth. Cochrane Database Syst Rev. Cochraneov pregled pronašao je samo jedno randomizirano istraživanje, pa zaključuje da nema dovoljno dokaza iz randomiziranih pokusa za tvrdnju da je krunica bolja od ispuna kod svakog liječenog zuba. Do novih dokaza odluku treba temeljiti na stanju pojedinog zuba i kliničkoj procjeni. Ovaj rad opravdava formulaciju da krunica nije automatska nakon svakog endodontskog liječenja. https://www.cochrane.org/CD009109/ORAL_single-crowns-or-routine-fillings-restoration-root-filled-teeth
Remaining tooth structure and prognosis of restored endodontically treated teeth: a systematic review (2025). Usporedba preživljenja liječenih zuba obnovljenih izravnim kompozitom bez pokrivanja kvržica i onih obnovljenih djelomičnim ili potpunim krunicama, s obzirom na količinu preostalog tkiva i prisutnost ferulea. Kratkoročno su obje skupine imale vrlo visoko preživljenje, često 100 % do 36 mjeseci, dok se dugoročno pokazuje prednost pokrivanja kvržica kod strukturno oslabljenih zuba. Autori upozoravaju na ograničenu razinu dokaza. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC12604680/
Stavropoulou AF, Koidis PT (2007). A systematic review of single crowns on endodontically treated teeth. J Dent. Sistematski pregled koji navodi desetogodišnje preživljenje liječenih zuba s krunicom od približno 81 %, u odnosu na približno 63 % kod zuba bez pokrivanja krunicom. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/17512103/
Survival and success rates of endodontically treated teeth restored with full veneer crowns or full cuspal coverage onlays: a systematic review (2023). Jedanaest istraživanja. Preživljenje overlaya kretalo se od 95 do 100 % nakon dvije godine i od 90,7 do 100 % nakon tri godine, a preživljenje potpunih krunica od 84 do 97,7 % u razdoblju od pet do deset godina. Podupire praksu da se kod dijela zuba umjesto krunice može odabrati štedljiviji keramički overlay. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/37549135/
Ojačanje kompozitom sa staklenim vlaknima
Fernández i sur. (2026). Efficacy of short fiber-reinforced composite resins in MOD and endodontically treated posterior teeth: a systematic review. J Esthet Restor Dent. Laboratorijska istraživanja dosljedno pokazuju veću otpornost na lom i veći udio popravljivih lomova kod kompozita s kratkim vlaknima u odnosu na klasične kompozite, osobito kod velikih MOD kaviteta i endodontski liječenih zuba. Klinička istraživanja s praćenjem do četiri godine pokazuju dobro preživljenje i marginalnu prilagodbu, ali bez jasne nadmoći nad klasičnim kompozitom. Autori zaključuju da je razina dokaza zasad niska. Ovaj rad opravdava i našu ogradu u tekstu. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jerd.70046
In vitro assessment of fracture resistance of endodontically treated teeth restored with short fiber reinforced resin based composite and ceramic overlays (2025). BMC Oral Health. Pedeset pretkutnjaka, MOD kaviteti nakon endodontskog liječenja. Zubi obnovljeni keramičkim overlayem i oni obnovljeni kompozitom s vlaknima visokog omjera duljine i debljine pokazali su najveću otpornost na lom, bez značajne razlike među njima. Autori zaključuju da kompozit s kratkim vlaknima može biti štedljiva zamjena za indirektne nadomjestke. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC11807320/
Bijelic-Donova J i sur. (2022). Direct short-fiber reinforced composite resin restorations and glass-ceramic endocrowns in endodontically treated molars: a 4-year clinical study. Eur J Prosthodont Restor Dent. Kliničko praćenje kroz četiri godine kutnjaka obnovljenih izravnim nadomjestkom s kratkim vlaknima i staklenokeramičkim endokrunama. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/35726526/
Tekçe N i sur. (2020). Clinical performance of direct posterior composite restorations with and without short glass-fiber-reinforced composite in endodontically treated teeth: 3-year results. J Adhes Dent. Trogodišnja klinička usporedba izravnih kompozitnih nadomjestaka sa slojem ojačanim kratkim staklenim vlaknima i bez njega, kod endodontski liječenih zuba. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32236402/
Broj posjeta i lijek u kanalu
Mergoni G i sur. (2022). Single versus multiple visits for endodontic treatment of permanent teeth. Cochrane Database Syst Rev. Najnovija verzija Cochraneova pregleda o liječenju u jednom naspram više posjeta. Nema dokaza o razlici u ozdravljenju između jednog i više posjeta; razlike se pojavljuju uglavnom u poslijezahvatnoj boli i uzimanju analgetika. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/36512807/
Sathorn C, Parashos P, Messer HH (2005). Effectiveness of single- versus multiple-visit endodontic treatment of teeth with apical periodontitis: a systematic review and meta-analysis. Int Endod J. Usporedba liječenja u jednom posjetu bez lijeka u kanalu s liječenjem u više posjeta uz kalcijev hidroksid tijekom tjedan dana ili dulje, kod zuba s apikalnim parodontitisom. Nije nađena razlika u stopi ozdravljenja. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1365-2591.2005.00955.x
Sathorn C, Parashos P, Messer H (2007). Antibacterial efficacy of calcium hydroxide intracanal dressing: a systematic review and meta-analysis. Int Endod J. Pregled kliničkih istraživanja o tome u kojoj mjeri kalcijev hidroksid u kanalu doista uklanja bakterije. Učinak je ograničen: u znatnom dijelu kanala bakterije se i nakon primjene lijeka i dalje mogu uzgojiti. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/17209826/
Evans M i sur. (2002). Mechanisms involved in the resistance of Enterococcus faecalis to calcium hydroxide. Int Endod J. Objašnjava mehanizam kojim E. faecalis preživljava alkalno okruženje kalcijeva hidroksida — protonsku pumpu kojom održava unutarstaničnu pH ravnotežu. Podloga za tvrdnju da lijek u kanalu ne rješava upravo one bakterije koje su najčešće kod neuspjeha liječenja. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/11985665/
Zubni implantati
Smjernice, konsenzusi i službena stajališta društava
Schwarz F i sur. (2026). First global consensus for clinical guidelines: structured recommendations (S2k-level guideline framework) for the rehabilitation of the edentulous maxilla based on core outcome sets. Clin Oral Implants Res. Prva globalna konsenzusna smjernica, izrađena zajednički od Europskog udruženja za oseointegraciju (EAO), ITI-ja i Osteology Foundation. Preporuke pokrivaju cijeli tijek liječenja, od odabira pacijenta do dugoročnog održavanja, uz naglasak na individualiziranu instrukciju oralne higijene i redovite kontrole radi ranog uočavanja komplikacija. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/clr.70084
Morton D i sur. (2023). Group 5 ITI Consensus Report: implant placement and loading protocols. Clin Oral Implants Res. Izvještaj 7. konsenzus konferencije Međunarodnog tima za implantologiju o protokolima ugradnje i opterećenja implantata te o kriterijima odabira pacijenata za neposredno i rano opterećenje. Naglašava primarnu stabilnost kao ključan uvjet predvidljive oseointegracije. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/clr.14137
Herrera D i sur. (2023). Prevention and treatment of peri-implant diseases — the EFP S3 level clinical practice guideline. J Clin Periodontol. Smjernica najviše razine Europske federacije za parodontologiju. Prevencija periimplantatnih bolesti počinje već pri planiranju: uključuje sanaciju parodontitisa prije ugradnje, položaj implantata koji omogućuje čišćenje, oblik nadoknade dostupan higijeni te trajni program profesionalnog održavanja. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jcpe.13823
Preživljenje implantata i dugoročni ishodi
Howe MS i sur. (2019). Long-term (10-year) dental implant survival: a systematic review and sensitivity meta-analysis. J Dent. Osamnaest prospektivnih istraživanja sa suvremenim sustavima implantata s hrapavom površinom. Objedinjena procjena desetogodišnjeg preživljenja na razini implantata bila je 96,4 %, uz predikcijski interval od 91,5 % do 99,4 %. Referentni podatak za razgovor s pacijentom o očekivanom trajanju implantata. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30904559/
Derks J i sur. (2015). Effectiveness of implant therapy analyzed in a Swedish population: early and late implant loss. J Dent Res. Analiza 11.311 implantata u 2765 slučajno odabranih pacijenata iz više od 800 ordinacija, dakle podaci iz stvarne prakse, a ne iz odabranih uzoraka specijaliziranih centara. Utvrđena je značajna razlika u kasnom gubitku implantata između različitih proizvođača implantata. https://journals.sagepub.com/doi/10.1177/0022034514563077
Karakteristike implantata — što razlikuje bolje od lošijih rješenja
Atieh MA i sur. (2025). Peri-implantitis and survival outcomes of tissue level versus bone level dental implants: a systematic review and meta-analysis. Clin Exp Dent Res. Pet randomiziranih istraživanja s 501 implantatom u 241 pacijenta. Transmukozni (tissue-level) implantati imali su niže stope periimplantitisa i neuspjeha te manje promjene dubine sondiranja od koštanih (bone-level) implantata, no razlike nisu bile statistički značajne. Kroz jednu do pet godina praćenja obje su vrste pokazale usporedivo preživljenje. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC12529224/
Reis I i sur. (2025). The prevalence of peri-implant mucositis and peri-implantitis based on the World Workshop criteria: a systematic review and meta-analysis. J Dent. Prve pouzdane svjetske procjene prema standardiziranim kriterijima iz 2017. Približno dvije od tri odrasle osobe s implantatima imaju periimplantatni mukozitis, a jedna od četiri periimplantitis. Najvažniji argument za obvezan program redovitih kontrola nakon ugradnje. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/40523497/
Transmukozni abutmenti i visina transmukoznog dijela
Galindo-Moreno P i sur. (2014). Prosthetic abutment height is a key factor in peri-implant marginal bone loss. J Dent Res. Sto trideset i jedan pacijent i 315 implantata s unutrašnjom koničnom vezom. Visina abutmenta bila je glavni čimbenik gubitka rubne kosti nakon 6 i 18 mjeseci od opterećenja, uz dodatni utjecaj podloge (nativna ili augmentirana kost), parodontitisa i pušenja. Gubitak kosti nije bio linearan — najveći je bio u prvih šest mjeseci. https://journals.sagepub.com/doi/abs/10.1177/0022034513519800
Chen Z i sur. (2019). Influence of abutment height on peri-implant marginal bone loss: a systematic review and meta-analysis. J Prosthet Dent. Četrnaest istraživanja, od kojih osam u meta-analizi. Kod koštanih (bone-level) implantata dugi abutment značajno smanjuje rani gubitak rubne kosti u odnosu na kratki. Dokazi su nedostatni za procjenu učinka na kasni gubitak kosti te za transmukozne implantate. https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0022391318309193
Muñoz i sur. (2023). Influence of the abutment height on marginal bone level changes around two-piece dental implants: meta-analysis and trial sequential analysis of randomized clinical trials. Clin Oral Implants Res. Meta-analiza randomiziranih pokusa s dodatnom sekvencijalnom analizom. Prednost visokih abutmenata (najmanje 2 mm) nad kratkima najizraženija je rano i s vremenom se ujednačuje, no upravo je rani gubitak kosti onaj koji predisponira daljnje propadanje. Sekvencijalna analiza pokazuje da za dugoročni zaključak još nema dovoljno pacijenata. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/clr.14025
Linkevicius T i sur. (2015). Influence of vertical soft tissue thickness on crestal bone changes around implants with platform switching: a comparative clinical study. Clin Implant Dent Relat Res. Vertikalna debljina mekog tkiva na mjestu ugradnje utječe na promjene rubne kosti. Kod tanke sluznice gubitak kosti bio je veći, i to čak i uz platform switching, što je temelj preporuke da se tanka sluznica augmentira ili da se odabere veća visina transmukoznog dijela. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/24673875/
Udaljenost ruba krunice od kosti i oblik izlaznog profila
Derks J i sur. (2016). Effectiveness of implant therapy analyzed in a Swedish population: prevalence of peri-implantitis. J Dent Res. Petsto osamdeset i osam slučajno odabranih pacijenata pregledanih devet godina nakon terapije. Periimplantitis je nađen kod 45 %, a umjereni do teški kod 14,5 %. Značajno viši rizik imali su implantati s rubom krunice postavljenim 1,5 mm ili manje od koštanog grebena, implantati u donjoj čeljusti, pacijenti s parodontitisom i s četiri ili više implantata, implantati određenih proizvođača te slučajevi u kojima je protetiku izradio opći stomatolog. Izvor granice od 1,5 mm koja se danas koristi u procjeni rizika. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/26701919/
Katafuchi M i sur. (2018). Restoration contour is a risk indicator for peri-implantitis: a cross-sectional radiographic analysis. J Clin Periodontol. Osamdeset i tri pacijenta i 168 implantata s prosječnim praćenjem od 10,9 godina. Izlazni kut nadoknade veći od 30 stupnjeva značajan je pokazatelj rizika za periimplantitis kod koštanih implantata, a konveksni profil dodatno povećava rizik. Kod transmukoznih implantata ta povezanost nije nađena. Preporuka je manji izlazni kut s ravnim ili konkavnim profilom u aproksimalnim područjima. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jcpe.12829
Yi Y i sur. (2020). Association of prosthetic features and peri-implantitis: a cross-sectional study. J Clin Periodontol. Neovisna potvrda povezanosti obilježja protetske nadoknade — izlaznog kuta i profila, dostupnosti higijeni i vrste retencije — s pojavom periimplantitisa. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31912511/
Chan D i sur. (2019). The depth of the implant mucosal tunnel modifies the development and resolution of experimental peri-implant mucositis: a case-control study. J Clin Periodontol. Dubina mukoznog tunela oko implantata utječe na razvoj i na sposobnost izlječenja eksperimentalno izazvanog periimplantatnog mukozitisa. Dublji tunel otežava oporavak, što povezuje protetski dizajn s biološkim ishodom. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30638273/
Potreba za augmentacijom kosti
ITI (International Team for Implantology) — konsenzusne izjave: Bone augmentation procedures in localized alveolar ridge defects. Stope preživljenja implantata ugrađenih u regeneriranu kost nakon liječenja lokaliziranih defekata grebena usporedive su sa stopama preživljenja implantata u nativnoj kosti. Nije bilo moguće dokazati nadmoć jedne tehnike augmentacije nad drugom na temelju preživljenja implantata. https://academy.iti.org/academy/consensus-database/consensus-statement/-/consensus/bone-augmentation-procedures-in-localized-alveolar-ridge-defects/1210
ITI (International Team for Implantology) — konsenzusne izjave: Bone augmentation procedures in extended alveolar ridge defects. Kod proširenih defekata grebena stope preživljenja implantata nešto su niže od onih u nativnoj kosti. Podizanje dna sinusa lateralnim pristupom predvidljivo je za augmentaciju u stražnjem dijelu gornje čeljusti, a različiti materijali — autologni, alogeni, ksenogeni i sintetski — mogu se sigurno koristiti samostalno ili u kombinaciji. Količina i kvaliteta zaostale kosti utječu na preživljenje neovisno o vrsti augmentacije. https://academy.iti.org/academy/consensus-database/consensus-statement/-/consensus/bone-augmentation-procedures-in-extended-alveolar-ridge-defects/1211
Uehara PN i sur. (2018). Short dental implants (≤7 mm) versus longer implants in augmented bone area: a meta-analysis of randomized controlled trials. Open Dent J. Sedam randomiziranih pokusa. Kratki implantati u atrofičnom grebenu imali su preživljenje usporedivo s dužim implantatima u augmentiranoj kosti, a gubitak rubne kosti bio je statistički značajno manji u skupini s kratkim implantatima. Ključni rad za razgovor s pacijentom o tome kada se augmentacija može izbjeći. Otvoreni pristup. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5958294/
Lee SA i sur. (2014). Systematic review and meta-analysis of randomized controlled trials for the management of limited vertical height in the posterior region: short implants (5 to 8 mm) vs longer implants (>8 mm) in vertically augmented sites. Int J Oral Maxillofac Implants. Kratki implantati mogu biti predvidljiva alternativa dužim implantatima uz vertikalnu augmentaciju, uz manje kirurških komplikacija i manje opterećenja za pacijenta. Zaključak treba uzeti s rezervom jer se temelji na četiri istraživanja s rizikom pristranosti. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/25216134/
PRF (trombocitima bogat fibrin)
Strauss FJ i sur. (2018). The use of platelet-rich fibrin to enhance the outcomes of implant therapy: a systematic review. Clin Oral Implants Res. Sistematski pregled izrađen za konsenzus konferenciju Europskog udruženja za oseointegraciju (EAO). Zaključuje da PRF pokazuje obećavajuće rezultate u implantologiji, ali da je razina dokaza ograničena zbog velike raznolikosti protokola pripreme, malih uzoraka i kratkog praćenja. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30306698/
Miron RJ i sur. (2025). Periodontal regeneration using platelet-rich fibrin. Furcation defects: a systematic review with meta-analysis. Periodontol 2000. Odgovarajući pregled za furkacijske defekte, s usporedbom PRF-a samostalno i u kombinaciji s koštanim nadomjescima te statinima, uz analizu vertikalnog i horizontalnog dobitka pričvrstka i kosti. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1111/prd.12583
Miron RJ i sur. (2020). Use of platelet-rich fibrin for the treatment of gingival recessions: a systematic review and meta-analysis. Clin Oral Investig. Meta-analiza primjene PRF-a u pokrivanju gingivnih recesija, uz usporedbu s vezivnim transplantatom kao zlatnim standardom. Bitno za očekivanja pacijenata: PRF skraćuje zahvat i izbjegava drugo operativno mjesto, ali ne postiže nužno jednako pokrivanje korijena. https://doi.org/10.1007/s00784-020-03400-7
Castro AB i sur. (2017). Regenerative potential of leucocyte- and platelet-rich fibrin. Part B: sinus floor elevation, alveolar ridge preservation and implant therapy. A systematic review. J Clin Periodontol. Četrnaest radova podijeljenih u tri skupine. Kod podizanja dna sinusa, i lateralnim i transalveolarnim pristupom, dodavanje L-PRF-a ksenogenim nadomjescima histološki je ubrzalo cijeljenje kosti. L-PRF samostalno bolje je očuvao širinu grebena i smanjio bukalnu resorpciju u odnosu na spontano cijeljenje. U implantološkoj terapiji uočena je bolja stabilnost implantata kroz vrijeme i manji gubitak rubne kosti. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jcpe.12658
Pan J i sur. (2019). Effect of platelet-rich fibrin on alveolar ridge preservation: a systematic review. J Am Dent Assoc. Sistematski pregled primjene PRF-a u očuvanju alveolarnog grebena nakon vađenja zuba, s podacima o očuvanoj širini i visini grebena te o manjim poslijeoperacijskim tegobama. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31439204/
Estrin NE i sur. (2025). Analgesic effects of platelet-rich fibrin (PRF): a systematic review. Periodontol 2000. Pregled protubolnog djelovanja PRF-a kroz različite zahvate, uključujući vađenje trećih molara. Objedinjuje podatke o jačini boli, potrebi za analgeticima, oteklini i trizmusu te povezuje ih s protuupalnim svojstvima fibrinske mreže. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/prd.70014
Vitamin D i oseointegracija
Miron RJ i sur. (2025). Relationship between vitamin D deficiency and early implant failure and osseointegration. Periodontol 2000. Najnoviji i najobuhvatniji pregled — 43 istraživanja, od kojih 16 na životinjama i 27 na ljudima. Dokazi iz obiju skupina snažno upućuju na to da nedostatak vitamina D narušava stvaranje nove kosti i kontakt kosti s implantatom. Nadomještanje, osobito kod pacijenata sa sistemskim bolestima, može poboljšati oseointegraciju, pa autori preporučuju predoperativno testiranje i korekciju razine vitamina D. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/41163589/
Mangano F i sur. (2016). Is low serum vitamin D associated with early dental implant failure? A retrospective evaluation on 1625 implants placed in 822 patients. Mediators Inflamm. Najveće pojedinačno istraživanje na ovu temu — 1625 implantata u 822 pacijenta, s analizom povezanosti niske razine vitamina D u serumu i ranog gubitka implantata. https://doi.org/10.1155/2016/5319718
Alsulaimani L i sur. (2022). The relationship between low serum vitamin D level and early dental implant failure: a systematic review. Cureus. Sistematski pregled dostupnih kliničkih podataka o razini vitamina D i ranom gubitku implantata. Referentne vrijednosti koje se koriste: manjak ispod 20 ng/mL, nedostatnost 20 do 30 ng/mL, dostatna razina iznad 30 ng/mL. https://doi.org/10.7759/cureus.21264
Ostali čimbenici rizika
Mustapha AD i sur. (2021). Smoking and dental implants: a systematic review and meta-analysis. Medicina. Pušenje je povezano s bitno višim rizikom gubitka implantata u odnosu na nepušače, što opravdava savjetovanje o prestanku pušenja prije zahvata. Otvoreni pristup. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/35056347/
Häggman-Henrikson B i sur. (2024). Bruxism and dental implants: a systematic review and meta-analysis. J Oral Rehabil. Implantati ugrađeni kod pacijenata s bruksizmom imaju veći rizik neuspjeha nego kod onih bez bruksizma, što opravdava izradu zaštitne udlage za noć i pažljivije planiranje okluzije. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/joor.13567
Zubne krunice i mostovi
Sistematski pregledi i meta-analize — krunice
Sailer I i sur. (2015). All-ceramic or metal-ceramic tooth-supported fixed dental prostheses (FDPs)? A systematic review of the survival and complication rates. Part I: single crowns. Dent Mater. Sedamdeset i jedno istraživanje. Petogodišnje preživljenje metal-keramičkih krunica bilo je 94,7 %, krunica od litij-disilikatne staklokeramike 96,6 %, a od gusto sinteriranog cirkonija 92,1 %. Krunice od feldspatne keramike imale su značajno niže preživljenje, osobito u stražnjem području, pa se preporučuju samo za prednje zube. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/25842099/
Pjetursson BE i sur. (2018). A systematic review of the survival and complication rates of zirconia-ceramic and metal-ceramic single crowns. Clin Oral Implants Res. Pregled izrađen za konsenzus konferenciju ITI-ja 2018., s usporedbom cirkonij-keramičkih i metal-keramičkih pojedinačnih krunica te analizom tehničkih komplikacija poput odloma obložne keramike. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/clr.13306
Jung RE i sur. (2012). Systematic review of the survival rate and the incidence of biological, technical, and aesthetic complications of single crowns on implants reported in longitudinal studies with a mean follow-up of 5 years. Clin Oral Implants Res. Referentni pregled za pojedinačne krunice na implantatima, s podacima o biološkim, tehničkim i estetskim komplikacijama kroz pet godina. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/23062124/
Sistematski pregledi i meta-analize — mostovi
Sailer I i sur. (2007). A systematic review of the survival and complication rates of all-ceramic and metal-ceramic reconstructions after an observation period of at least 3 years. Part II: fixed dental prostheses. Clin Oral Implants Res. Petogodišnje preživljenje metal-keramičkih mostova bilo je 94,4 %, značajno više od 88,6 % za potpuno keramičke mostove. Frakture kostura i obložnog materijala bile su znatno češće kod potpuno keramičkih mostova (6,5 % i 13,6 %) nego kod metal-keramičkih (1,6 % i 2,9 %). https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/17594373/
Pjetursson BE i sur. (2007). Comparison of survival and complication rates of tooth-supported fixed dental prostheses (FDPs) and implant-supported FDPs and single crowns (SCs). Clin Oral Implants Res. Izravna usporedba petogodišnjeg i desetogodišnjeg preživljenja mostova na vlastitim zubima s mostovima i krunicama na implantatima, uz opis bioloških i tehničkih komplikacija. Korisno za objašnjenje pacijentu kada je most na zubima bolji odabir od implantata. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/17594374/
Zubne ljuskice
Sistematski pregledi i meta-analize
Klein P i sur. (2025). Survival and complication rates of feldspathic, leucite-reinforced, lithium disilicate and zirconia ceramic laminate veneers: a systematic review and meta-analysis. J Esthet Restor Dent. Dvadeset i devet istraživanja i najsvježiji objedinjeni podaci. Nakon prosječno 10,4 godine preživljenje je iznosilo 96,13 % za feldspatnu keramiku, 93,70 % za leucitom ojačanu staklokeramiku i 96,81 % za litij-disilikat, bez razlike među materijalima. Litij-disilikat imao je najniže stope komplikacija (6,1 % tehničkih), dok su feldspatne ljuskice imale najviše (41,48 %). https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/39523553/
Morimoto S i sur. (2016). Main clinical outcomes of feldspathic porcelain and glass-ceramic laminate veneers: a systematic review and meta-analysis of survival and complication rates. Int J Prosthodont. Najčešće citirani sistematski pregled o ishodima keramičkih ljuskica, s objedinjenim podacima o preživljenju i vrstama komplikacija. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/26757327/
Alqutaibi AY i sur. (2025). Clinical survival and complication rate of ceramic veneers bonded to different substrates: a systematic review and meta-analysis. J Prosthet Dent. Ljuskice zalijepljene na caklinu pokazale su više stope preživljenja i uspjeha te manje komplikacija i neuspjeha od onih zalijepljenih na dentin ili na zube s postojećim kompozitnim ispunima. Najbolji dokaz za minimalno invazivnu pripremu koja štedi caklinu. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/38604905/
Alenezi A i sur. (2021). Long-term survival and complication rates of porcelain laminate veneers in clinical studies: a systematic review. J Clin Med. Pregled dugoročnih kliničkih istraživanja o preživljenju i komplikacijama porculanskih ljuskica. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/33807504/
Layton DM i sur. (2013). A systematic review and meta-analysis of the survival of non-feldspathic porcelain veneers over 5 and 10 years. Int J Prosthodont. Meta-analiza preživljenja ljuskica koje nisu izrađene od feldspatne keramike kroz pet i deset godina. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/23476903/
All-on-4 fiksne proteze
Smjernice, konsenzusi i službena stajališta društava
ITI (International Team for Implantology) konsenzus stavovi: Loading Protocols for Fixed Prostheses in Edentulous Jaws. Neposredno, rano i konvencionalno opterećenje jednodijelnom fiksnom privremenom protezom pokazuju visoke stope uspjeha implantata i proteze te se mogu preporučiti i za gornju i za donju čeljust. Broj, veličina i raspored implantata za fiksnu protezu preko cijelog zubnog luka moraju se odrediti prema protetskom planu, obliku luka i volumenu kosti, neovisno o protokolu opterećenja. Primarna stabilnost implantata ključna je za predvidljivu oseointegraciju. https://www.iti.org/academy/consensus-database/consensus-statement/-/consensus/loading-protocols-for-fixed-prostheses-in-edentulous-jaws/1313
Schwarz F i sur. (2026). First Global Consensus for Clinical Guidelines: Structured Recommendations (S2k-Level Guideline Framework) for the Rehabilitation of the Edentulous Maxilla Based on Core Outcome Sets. Clin Oral Implants Res. Prva globalna konsenzusna smjernica za rehabilitaciju bezube gornje čeljusti, izrađena zajednički od Europskog društva za oseointegraciju (EAO), ITI-ja i Osteology Foundation. Preporuke pokrivaju cijeli tijek liječenja, od odabira pacijenta do dugoročnog održavanja, uz naglasak na individualiziranu instrukciju oralne higijene i redovite kontrole radi ranog uočavanja trošenja proteze i sprječavanja mehaničkih komplikacija. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/clr.70084
Schwarz F i sur. (2021). Recommendations for implant-supported full-arch rehabilitations in edentulous patients: The Oral Reconstruction Foundation Consensus Report. Int J Prosthodont. Konsenzusne preporuke šest radnih skupina Oral Reconstruction Foundation, s dijagramom odlučivanja za odabir vrste nadoknade te medicinskim, gerijatrijskim i anatomskim kriterijima za planiranje. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/33571323/
Morton D i sur. (2023). Group 5 ITI Consensus Report: Implant placement and loading protocols. Clin Oral Implants Res 34(Suppl 26). Izvještaj 7. ITI konsenzus konferencije u Lisabonu o protokolima ugradnje i opterećenja implantata, koji objedinjuje kriterije odabira pacijenata za ubrzane protokole. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/clr.14137
Herrera D i sur. (2023). Prevention and treatment of peri-implant diseases — The EFP S3 level clinical practice guideline. J Clin Periodontol. Smjernica najviše razine (S3) Europske federacije za parodontologiju o prevenciji i liječenju periimplantatnog mukozitisa i periimplantitisa; temelj je za protokol održavanja i redovitih kontrola nakon All-on-4 terapije. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jcpe.13823
Sistematski pregledi i meta-analize
Shao WH i sur. (2026). All-on-4 and All-on-6 implant-supported fixed prostheses for the edentulous jaw: a systematic review and meta-analysis. Int J Oral Maxillofac Surg. Pedeset i pet istraživanja. Objedinjena stopa preživljenja nakon 1 godine bila je 99,20 % za All-on-4 i 100 % za All-on-6, a nakon 5 i više godina 98,14 % za All-on-4 i 97,50 % za All-on-6. Gubitak koštanog ruba nakon 5 godina iznosio je 1,28 mm odnosno 0,94 mm. Mehaničke komplikacije zabilježene su u 5,91 % (All-on-4) i 6,64 % (All-on-6), a biološke u 6,54 % odnosno 7,41 %. Obje tehnike daju usporedive rezultate. https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0901502726001402
Del Fabbro M i sur. (2022). Outcomes of fixed full-arch rehabilitations supported by tilted and axially placed implants: a systematic review and meta-analysis. Int J Oral Maxillofac Implants. Sistematski pregled ishoda fiksnih rehabilitacija cijelog zubnog luka nošenih kombinacijom nagnutih i aksijalnih implantata. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/36170316/
Gaonkar S i sur. (2021). Survival rates of axial and tilted implants in the rehabilitation of edentulous jaws using the All-on-four concept: a systematic review. J Indian Prosthodont Soc. Kumulativna stopa preživljenja implantata kroz 6 do 11 godina bila je 94 % do 98 %, a preživljenje proteze nakon 12 mjeseci 99 % do 100 %. Prosječan gubitak kosti iznosio je 1,3 ± 0,4 mm. Nije nađena značajna razlika u preživljenju između aksijalnih i nagnutih implantata ni između gornje i donje čeljusti. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/33835063/
Malak AA i sur. (2024). Implant failure and marginal bone loss between axial and tilted implants: an umbrella review with meta-analysis. Int J Oral Maxillofac Implants. Krovni pregled sistematskih pregleda. Dugoročno je nađena statistički značajna razlika u gubitku koštanog ruba između aksijalnih i nagnutih implantata, ali ona iznosi svega 0,18 mm, što se smatra klinički zanemarivim i ne odražava se na preživljenje implantata. https://doi.org/10.11607/jomi.10885
Häggman-Henrikson B i sur. (2024). Bruxism and dental implants: a systematic review and meta-analysis. J Oral Rehabil. Implantati ugrađeni kod pacijenata s bruksizmom imaju veći rizik neuspjeha nego kod onih bez bruksizma. Relevantno jer je bruksizam čest u pacijenata koji dolaze na All-on-4 terapiju te opravdava obveznu udlagu za noć. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/joor.13567
Mustapha AD i sur. (2021). Smoking and dental implants: a systematic review and meta-analysis. Medicina 58:39. Pušenje je povezano s bitno višim rizikom gubitka implantata u odnosu na nepušače, što opravdava savjetovanje o prestanku pušenja prije zahvata. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/35056347/
Dugoročna klinička istraživanja
Maló P i sur. (2019). The All-on-4 treatment concept for the rehabilitation of the completely edentulous mandible: a longitudinal study with 10 to 18 years of follow-up. Clin Implant Dent Relat Res. Najduže objavljeno praćenje All-on-4 koncepta u donjoj čeljusti, sa stopom preživljenja implantata od oko 93 % nakon 18 godina. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30924309/
Maló P i sur. (2019). The All-on-4 concept for full-arch rehabilitation of the edentulous maxillae: a longitudinal study with 5–13 years of follow-up. Clin Implant Dent Relat Res. Odgovarajuće praćenje u gornjoj čeljusti, sa stopom preživljenja implantata od 94,7 % kroz 13 godina. https://doi.org/10.1111/cid.12771
Uesugi T i sur. (2023). The All-on-four concept for fixed full-arch rehabilitation of the edentulous maxilla and mandible: a longitudinal study in Japanese patients with 3–17-year follow-up and analysis of risk factors for survival rate. Int J Implant Dent. Dugoročno praćenje s analizom čimbenika rizika za preživljenje implantata kod neposrednog opterećenja u obje čeljusti. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC10632321/
La Monaca G i sur. (2022). Immediate flapless full-arch rehabilitation of edentulous jaws on 4 or 6 implants according to the prosthetic-driven planning and guided implant surgery: a retrospective study on clinical and radiographic outcomes up to 10 years of follow-up. Clin Implant Dent Relat Res 24:831–844. Izravna usporedba rehabilitacija na četiri i na šest implantata uz vođenu kirurgiju, s kumulativnom stopom preživljenja implantata od 89,7 % i proteza 88,2 % u All-on-4 skupini nakon 10 godina. https://doi.org/10.1111/cid.13134
Protetske komplikacije i materijali
Papaspyridakos P i sur. (2025). Zirconia full-arch implant prostheses: survival, complications, and prosthetic space dimensions with 115 edentulous jaws. J Prosthodont. Sto petnaest monolitnih cirkonijskih fiksnih proteza preko cijelog zubnog luka uz praćenje do 6 godina, sa stopom preživljenja proteza od 98,6 %. Najčešće manje komplikacije bile su gubitak ispuna pristupnog kanala vijka i odlom keramike. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jopr.13922
Papaspyridakos P i sur. (2020). Technical complications and prosthesis survival rates with implant-supported fixed complete dental prostheses: a retrospective study with 1- to 12-year follow-up. J Prosthodont. Pregled tehničkih komplikacija fiksnih proteza preko cijelog zubnog luka kroz razdoblje do 12 godina; korisno kao realan prikaz očekivanog održavanja. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31650669/
Funkcija i ishodi iz perspektive pacijenta
Gonçalves GSY i sur. (2022). Oral health-related quality of life and satisfaction in edentulous patients rehabilitated with implant-supported full dentures all-on-four concept: a systematic review. Clin Oral Investig. Sistematski pregled kvalitete života povezane s oralnim zdravljem i zadovoljstva pacijenata nakon rehabilitacije All-on-4 konceptom. https://doi.org/10.1007/s00784-021-04213-y
Sulaiman MA, Kriauciunas A (2025). Analysis of masseter muscle activity following treatment of fully edentulous patients with mono-arch and bi-arch All-on-4 prostheses: a systematic literature review. Sva uključena istraživanja dosljedno pokazuju povećanu aktivnost žvačnog mišića nakon rehabilitacije All-on-4 protezom u odnosu na druge oblike nadoknade, što potvrđuje poboljšanje žvačne funkcije. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC12539608/
Mobilne proteze
Smjernice, konsenzusi i službena stajališta društava
Thomason JM i sur. (2009). Mandibular two implant-supported overdentures as the first choice standard of care for edentulous patients — the York Consensus Statement. Br Dent J. Konsenzus Britanskog društva za proučavanje protetike, izrađen kao nadopuna McGillove izjave iz 2002. Postoji velika količina dokaza koja podupire stav da pokrovna proteza na dva implantata u donjoj čeljusti treba biti minimum koji se bezubom pacijentu nudi kao prvi odabir liječenja, umjesto klasične totalne proteze. https://www.nature.com/articles/sj.bdj.2009.728
Thomason JM i sur. (2012). Two implant retained overdentures — a review of the literature supporting the McGill and York consensus statements. J Dent. Pregled dokaza na kojima se temelje McGillova i Yorška konsenzusna izjava, s podacima o zadovoljstvu pacijenata, kvaliteti života, žvačnoj funkciji i troškovima. https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0300571211002132
Schwarz F i sur. (2021). Recommendations for implant-supported full-arch rehabilitations in edentulous patients: the Oral Reconstruction Foundation Consensus Report. Int J Prosthodont. Konsenzusne preporuke šest radnih skupina, s dijagramom odlučivanja za odabir između mobilne i fiksne nadoknade te medicinskim, gerijatrijskim i anatomskim kriterijima za planiranje. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/33571323/
Schwarz F i sur. (2026). First global consensus for clinical guidelines: structured recommendations for the rehabilitation of the edentulous maxilla based on core outcome sets. Clin Oral Implants Res. Zajednička smjernica EAO-a, ITI-ja i Osteology Foundation koja pokriva i mobilne i fiksne mogućnosti nadoknade u bezuboj gornjoj čeljusti. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/clr.70084
Liječenje čeljusnog zgloba i bolova u licu
Znanstvena istraživanja i klinički dokazi
Lobbezoo F i sur. (2018). International consensus on the assessment of bruxism: report of a work in progress. J Oral Rehabil. Konsenzus koji razdvaja definicije bruksizma tijekom spavanja i bruksizma u budnom stanju. Zaključuje da bruksizam kod inače zdravih osoba nije bolest, nego ponašanje koje može biti čimbenik rizika za određena stanja. Predlaže i sustav ocjene pouzdanosti pojedinih metoda procjene bruksizma. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/joor.12663
Del Sorbo D i sur. (2026). Occlusal splint therapy in the management of temporomandibular disorders — evidence from systematic reviews. J Oral Rehabil. Krovni pregled 21 sistematskog pregleda. Okluzijske udlage pokazuju uglavnom male povoljne ili neutralne učinke na bol i otvaranje usta. Dvanaest pregleda usporedilo je udlagu s drugim konzervativnim postupcima: četiri su našla djelotvorno smanjenje boli, tri nisu, a pet je zaključilo da nema dovoljno dokaza ni za ni protiv udlage u odnosu na druge aktivne postupke. Metodološka kvaliteta pregleda bila je vrlo različita. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/42059781/
Macedo CR i sur. (2007). Occlusal splints for treating sleep bruxism (tooth grinding). Cochrane Database Syst Rev. Cochrane pregled o udlagama kod bruksizma tijekom spavanja. Nema dovoljno dokaza da udlaga smanjuje samu aktivnost bruksizma, ali se smatra opravdanom za zaštitu zuba od trošenja. Udlaga štiti zube, a ne uklanja uzrok škripanja. https://www.cochranelibrary.com/cdsr/doi/10.1002/14651858.CD005514.pub2/full
Villar-Aragón-Berzosa V i sur. (2024). Manual therapy techniques versus occlusal splint therapy for temporomandibular disorders: a systematic review with meta-analysis. Dent J. Devet randomiziranih pokusa i 426 pacijenata u izravnoj usporedbi manualne terapije s terapijom okluzijskom udlagom, s ishodima za bol, najveće otvaranje usta, onesposobljenost i kvalitetu života povezanu sa zdravljem. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC11593169/
Al-Moraissi EA i sur. (2020). The hierarchy of different treatments for arthrogenous temporomandibular disorders: a network meta-analysis of randomized clinical trials. J Craniomaxillofac Surg. Mrežna meta-analiza koja postavlja hijerarhiju postupaka za TMD zglobnog podrijetla, od konzervativnih do minimalno invazivnih i kirurških. Referentni rad za odlučivanje kada se prelazi na artrocentezu ili artroskopiju. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31870713/
Derwich M i sur. (2021). Mechanisms of action and efficacy of hyaluronic acid, corticosteroids and platelet-rich plasma in the treatment of temporomandibular joint osteoarthritis — a systematic review. Int J Mol Sci. Šesnaest istraživanja. Sama artrocenteza djelotvorno smanjuje bol i poboljšava funkciju čeljusti kod osteoartritisa zgloba, a dodatne injekcije hijaluronske kiseline ili kortikosteroida na kraju artrocenteze ne poboljšavaju konačne kliničke rezultate. Kortikosteroidi pritom imaju nekoliko nepovoljnih učinaka na zglobnu hrskavicu. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC8308010/
Haddad C i sur. (2023). Platelet-rich plasma injections for the treatment of temporomandibular joint disorders: a systematic review. J Oral Rehabil. Pregled dokaza o injekcijama trombocitima bogate plazme u zglob, s podacima o boli i pokretljivosti čeljusti te o metodološkim ograničenjima dosadašnjih istraživanja. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/37341166/
Shalish i sur. (2024). The association between orthodontic treatment and temporomandibular disorders diagnosis and disease characteristics. J Oral Rehabil. Ispitanici koji su prošli ortodontsku terapiju imali su niže razine TMD boli, manju osjetljivost žvačnih mišića, manji broj osjetljivih mišića i niže verbalne ocjene boli od onih koji ortodontsku terapiju nisu imali. Manji broj osjetljivih mišića zadržao je statističku značajnost i nakon multivarijatne analize. Dijagnostika je provedena anketom i kliničkim pregledom prema RDC/TMD kriterijima. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1111/joor.13630
Almalki SA i sur. (2024). Impact of clear aligner therapy on masticatory musculature and stomatognathic system: a systematic review conducted according to PRISMA guidelines and the Cochrane handbook for systematic reviews of interventions. BMC Oral Health. Terapija prozirnim folijama pokazuje promjenjiv utjecaj na žvačne mišiće, s mogućim početnim pogoršanjem simptoma nakon kojeg slijedi poboljšanje. Bol se u početku izrazito povećala, a zabilježeno je i značajno smanjenje sile zagriza. Prolazno povećanje mišićne aktivnosti autori povezuju s okluzijskim promjenama koje folije uvode. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/38504207/
Jamali Z i sur. (2022). Effect of the posterior stop on temporomandibular disorders: a systematic review. J Dent Res Dent Clin Dent Prospects. Sistematski pregled utjecaja izgubljene stražnje okluzijske potpore na temporomandibularne disfunkcije, uz podatke o bolnosti žvačnih mišića, ograničenju i devijaciji pokreta te glavoboljama. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC9871174/
Tabatabaei S i sur. (2024). The effect of tooth loss on the temporomandibular joint space: a CBCT study. Clin Exp Dent Res. Sto jedanaest pacijenata podijeljenih u tri skupine prema Eichnerovu indeksu. U skupini s najvećim gubitkom potpornih zona kondili su bili položeni niže i više posteriorno u odnosu na skupine s očuvanom potporom. Autori zaključuju da je veći gubitak potpornih zona povezan s posteriornim i inferiornim pomakom kondila te izrijekom naglašavaju važnost nadoknade izgubljenih zuba radi obnove okluzijske potpore i zaustavljanja napredovanja temporomandibularnih disfunkcija. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/38345478/
Chantler J i sur. (2024). Importance of an evaluation phase when increasing the occlusal vertical dimension: a systematic review. J Esthet Restor Dent. Jedan randomizirani pokus i 103 nekomparativna rada o povećanju okluzijske vertikalne dimenzije u sklopu opsežne rehabilitacije. Od 103 rada 80 je uključivalo probno razdoblje prilagodbe na novu vertikalnu dimenziju, a 23 nije. Relevantno za odluku o probnoj fazi prije definitivne rehabilitacije kod pacijenata s mišićnim simptomima. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC12076109/
Liječenje parodontitisa
Smjernice, konsenzusi i službena stajališta društava
Sanz M i sur. (2020). Treatment of stage I–III periodontitis — the EFP S3 level clinical practice guideline. J Clin Periodontol. Temeljna europska smjernica, izrađena na temelju 15 posebno naručenih sistematskih pregleda i po GRADE metodologiji. Uvodi postupno liječenje u koracima: prvi korak obuhvaća motivaciju, oralnu higijenu i profesionalno uklanjanje naslaga, drugi subgingivnu instrumentaciju, treći ponovnu procjenu i kirurške postupke, a četvrti trajnu potpornu parodontnu terapiju. Otvoreni pristup. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jcpe.13290
Tonetti MS i sur. (2018). Staging and grading of periodontitis: framework and proposal of a new classification and case definition. J Periodontol. Klasifikacija sa Svjetske radionice 2017. koja parodontitis dijeli u stadije I do IV prema težini i složenosti te u stupnjeve A do C prema brzini napredovanja. Osnova za objašnjenje pacijentu koliko je bolest uznapredovala i kakav je rizik. https://doi.org/10.1002/JPER.18-0006
Nekirurško liječenje
Suvan J i sur. (2020). Subgingival instrumentation for treatment of periodontitis. A systematic review. J Clin Periodontol. Sistematski pregled naručen za EFP-ovu smjernicu. Potvrđuje djelotvornost nekirurške subgingivne instrumentacije kao temelja liječenja te utvrđuje da ručni, sonični i ultrazvučni instrumenti daju usporedive kliničke rezultate. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jcpe.13245
Teughels W i sur. (2020). Adjunctive effect of systemic antimicrobials in periodontitis therapy: a systematic review and meta-analysis. J Clin Periodontol. Analiza dodatne vrijednosti sistemskih antibiotika uz subgingivno čišćenje u randomiziranim pokusima s praćenjem od najmanje šest mjeseci. Važno za objašnjenje zašto se antibiotici ne daju rutinski svakom pacijentu. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31994207/
Potporna terapija i dugoročni ishodi
Axelsson P i sur. (2004). The long-term effect of a plaque control program on tooth mortality, caries and periodontal disease in adults. Results after 30 years of maintenance. J Clin Periodontol. Više od 550 odraslih praćeno je 30 godina u programu kontrole naslaga prilagođenom potrebama svakog pacijenta. Kroz tri desetljeća izgubljeno je svega 0,4 do 1,8 zuba po osobi, a samo 21 zub zbog napredovanja parodontitisa ili karijesa. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/15312097/
Lee CT i sur. (2015). Impact of patient compliance on tooth loss during supportive periodontal therapy. J Dent Res. Sistematski pregled i meta-analiza. Pacijenti koji su redovito dolazili na potpornu terapiju gubili su znatno manje zuba od onih koji su dolazili neredovito, zbog čega se pridržavanje programa održavanja smatra jednim od najvažnijih čimbenika dugoročnog uspjeha. https://journals.sagepub.com/doi/abs/10.1177/0022034515578910
Izbjeljivanje zubi
Sistematski pregledi i meta-analize
Eachempati P i sur. (2018). Home-based chemically-induced whitening (bleaching) of teeth in adults. Cochrane Database Syst Rev. Sedamdeset i jedan pokus s 3780 odraslih. Svi ispitivani pripravci — karbamid-peroksidni i vodikov-peroksidni gelovi u udlazi, trakice, gelovi za nanošenje kistićem, žvakaće gume i vodice — izbijelili su zube u odnosu na placebo kroz razdoblje od 2 tjedna do 6 mjeseci, no pouzdanost dokaza je niska do vrlo niska. Nema dovoljno dokaza da je bilo koja koncentracija, način primjene ili trajanje bolje od drugih. Otvoreni pristup. https://www.cochranelibrary.com/cdsr/doi/10.1002/14651858.CD006202.pub2/full
de Oliveira MN i sur. (2024). Assessment of color changes and adverse effects of over-the-counter bleaching protocols: a systematic review and network meta-analysis. Clin Oral Investig. Mrežna meta-analiza promjene boje i nuspojava kod pripravaka za izbjeljivanje koji se kupuju bez recepta. Korisno za usporedbu s izbjeljivanjem koje nadzire stomatolog. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/38430338/
Cabral AEA i sur. (2024). Effectiveness of desensitizing toothpastes in reducing tooth sensitivity after tooth bleaching: a systematic review. Clin Oral Investig. Pregled djelotvornosti pasta za osjetljive zube u smanjenju preosjetljivosti nakon izbjeljivanja — najčešće nuspojave postupka, koja je prolazna, ali za pacijente vrlo bitna. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/39078468/
