U prošlom članku usporedili smo nevidljivi aparatić i prozirne bravice i obradili teme samodiscipline, oralnu higijenu, prehrambene navike, vidljivost aparatića, broj kontrola i popravci zuba i dodijelili smo im pripadajuće bodove. Međutim da bi donijeli konačnu odluku potrebno je uzeti u obzir i razmotriti još nekoliko opcija (bodovi su pribrojeni bodovima iz prvog članka).
1. Duljina terapije
Duljina ortodontske terapije direktno ovisi o pomacima zuba koji se planiraju. Biološke promjene koje se događaju prilikom pojedinačnog pomaka zuba su te koje troše vrijeme bez obzira o kojem se aparatiću radi.
2. Parodontna bolest
Prednost Invisaligna je kod pacijenata s parodontitisom zato što se kod aparatića s bravicama lakše nakuplja plak i samim time postoji mogućnost za pogoršavanjem upale dok su aligneri puno praktičniji za higijenu i nježni za gingivu. No pravilo je da se u ortodontsku terapiju nikada ne ide u aktivnoj fazi ove bolesti bolesti, već kad je ona sanirana ili pod kontrolom. Ukoliko je i oralna higijena adekvatna ne postoji razlog zašto bi u tom i klasična terapija s prozirnim bravicama bila kontraindicirana.
3. Učinkovitost
Često od pacijenata znamo čuti kako terapija prozirnim folijama nije jednako učinkovita kao s bravicama. To je djelomična istina. Neki ortodontski pomaci zuba mogu se lakše i brže napraviti s bravicama, ali s druge strane neki pomaci puno su brži i precizniji s folijama. Sve ovisi što kod pojedinog pacijenta treba napraviti. Zagriz i odnosi između čeljusti mogu se mijenjati s obje terapije. Gore navedeno mišljenje kojima se pacijentima nameće rezultat je više različitih trendova koji danas vladaju. Jedan je taj da se ravnanjem zubi bavi sve više općih stomatologa koji ostaju u domeni «estetskog ravnanja prednjih zuba», što je samo jedan mali segment ortodontskog liječenja.
Druga je da na tržištu postoji niz učinkovitih i manje učinkovitih ortodontskih sustava prozirnih folija. Ortodontsko vođenje terapije prozirnim folijama bez obzira na intenzitet pomaka zuba traži puno više znanja i kliničkog iskustva. Razlog je taj što kod fiksne ortodontske terapije napredovanje ide korak po korak i ortodont na svakoj kontroli revaluira i planira pomake prema konačnom cilju, dok kod terapije prozirnim folijama i najmanji biomehanički pomaci zuba trebaju biti isplanirani odmah, odnosno dok se u kompjuterskom programu stisne gumb «završi terapiju».
Tada se printa slijed folija koje zagriz pacijenta dovodi do željenog cilja. Taj plan pomaka svakog zuba, planiranje sidrišnih zuba i biomehanike zahtjeva jako puno ortodontskog znanja, kliničkog iskustva i vizije.
4. Stabilnost rezultata
Stabilnost rezultata ortodontskog liječenja jednaka je kod obje vrste ortodontske terapije. Ona ovisi o planiranim pomacima zuba, stabilnosti zagriza, balansu sila koje zubi trpe prilikom žvakanja i još nizu čimbenika koji trebaju biti zadovoljeni na kraju ortodontske terapije. Svi nabrojeni čimbenici odraz su kvalitete i uspješnosti ortodonstke terapije. Na pacijentu je samo da odabere ortodonta koji će sve zahtjeve potrebne za stabilnost ortodontskog liječenja zadovoljiti i da se pridržava uputa ortodonta u retencijskom periodu.
5. Cijena
Cijena ortodontske terapije prozirnim folijama još uvijek je skuplja nego terapije prozirnim bravicama. Razlog za to je povećani trošak same tehnološke izrade folija. Naravno da se ovdje govori o najučinkovitijem sustavu prozirnih folija koji je i inovator ove vrste ortodontske terapije, a ne o kopijama sustava koje sigurno znače i manji trošak s obzirom da se radi o tehnološki manje naprednim i objektivno manje kvalitenim sustavima.
NA KRAJU, TKO JE KANDIDAT ZA BRAVICE, A TKO ZA PROZIRNE ALIGNERE?
Sve gore navedeno pomalo zvuči kao da ste došli u trgovinu ortodontske terapije. No, kako se radi o medicinskom zahvatu, odluku o vrsti liječenja ipak donosi ortodont u dogovoru s pacijentom.
Pacijent treba biti informiran od strane ortodonta o superiornosti (ukoliko ona postoji) jedne vrste terapije nad drugom u njegovom slučaju te biti upućen u prednosti i nedostatke jednog i drugog. Pacijentova odluka o jednoj ili drugoj vrsti terapije moguća je ako je ortodontu svejedno, odnosno ako do zajednički dogovorenih ciljeva može doći s obje vrste terapije. Bitno je da pacijent i ortodont imaju unaprijed dogovorene zajedničke ciljeve, a kojim putem ćemo zajedno do toga doći stvar je dogovora.
